Prvo smo strahovali od korona virusa, koji je već eliminirao tri reprezentacije sa Svjetskog prvenstva, Češku i SAD prije dolaska, a Zelenortsku Republiku po dolasku nakon jedne utakmice, a onda tek od ozljeda. Koje su nakon prve utakmice kući poslale Luku Cindrića i, budući da mu je Barcelona propisala barem dva tjedna mirovanja, ugasila se i zadnja nada da će nam se možda priključiti u završnici turnira.
POGLEDAJTE VIDEO:
Međutim, dan uoči utakmice s Argentinom, odlučujuće za četvrtfinale, hrvatske je rukometaše u Egiptu pokosila crijevna viroza. Dobro, možda je riječ “pokositi” malo prejaka i predramatična, no da je ikome bilo ugodno, nije nimalo.
Najteže je prošao Ivan Martinović, bez kojeg reprezentaciju više ne možemo ni zamisliti. On se ujedno i prvi požalio na bolove pa je propustio trening u petak, a malo jače teškoće od ostalih imao je i kapetan Domagoj Duvnjak.
Srećom, liječnička služba, najbolja na svijetu, naravno, odradila je svoj posao kako zna i treba i sve igrače spremila za “tango” s Argentinom.
- Mislimo da je vjerojatni uzrok problema bila salata - detektirali su nam iz reprezentacije.
- Zapravo, voda kojom je ispiru.
Odnosno, ništa čudno za Egipat i taj dio svijeta u kojem su slični problemi već nekako standardni dio cijele avanture. Oko istog se još našalio i naš sveprisutni fizioterapeut Damir Kajba koji je s tehnikom Zdravkom Mirilovićem i toalet-papirima i medicinskim preparatima okrenuo sve na zabavu poručivši da nema problema koji bi nekoga, nedajbože, onemogućili za nastup.
A iste su prije nas već osjetili Norvežani i Slovenci koji su se također požalili tijekom turnira na želučane tegobe. Norvežani, usput, i na organizaciju, tj. njihov najbolji igrač Sander Sagosen koji je po dolasku u Egipat sve nazvao “divljim zapadom” i “parodijom”.
- Uvjeti su bili katastrofalni. Ljudi su se bez problema šetali maskom, čak smo i jeli s njima u istoj prostoriji. Organizatori nisu ništa ispunili što su nam obećali - govorio je Duvnjakov suigrač u Kielu prije nego je ipak ublažio svoj stav nekoliko dana kasnije.
- Rekao sam to što sam rekao jer je bila istina. Ali organizacija je bila bolja iz dana u dan. Želim samo igrati rukomet.
Valjda zato ni ne čudi da se dogodio i ovaj slučaj, samo srećom na slobodan dan, koji nije ostavio teže posljedice na našu reprezentaciju. Što je, naravno, nedopustivo da uopće moramo razgovarati o tome na Svjetskom prvenstvu za koje je IHF-ov predsjednik, ujedno i domaćin, Hassan Moustafa ponosno najavio da će biti najbolje ikada. A po dvoranama i oko terena šetaju se mačke, na svakoj utakmici po nekoliko se puta odljepljuju se reklame s podloge pa majstori svako malo ulaze lijepiti iste kao u “A je to”, a već smo i zaboravili da smo u Aleksandriji morali putovati po sat i pol vremena u jednom smjeru do dvorane. Pa smo rukometne treninge, zbog uštede vremena, morali odrađivati u resortu na terenima s umjetnom travom. Ili, kako je otkrio izbornik Červar, i kod njega u sobi...
Ali, na kraju dana, Moustafa će opet ponosno otkrivati brojke, cifre, gledanost, najveću ikada. Jer to tako ide u IHF-ovom biznisu koji radi korak naprijed pa dva unazad iz godine u godinu. Ove su se morali snaći i bez navijača iako će Moustafa reći da na konačnu odluku, tik pred početak, nije utjecao apel kapetana svih reprezentacija da se gledateljima pod svaku cijenu zabrani ulazak u dvorane.
- Iskreno, na to je utjecao egipatski premijer. Rekao mi je da misli da bi se trebalo igrati bez gledatelja. Nakon razgovora cijela se vlada s ministrima složila da je to najbolje rješenje. Odlučili smo još i prije apela igrača...