Mnogi od navijača s kojima smo razgovarali nakon utakmice nisu krili razočaranje rezultatskim potopom u utakmici protiv Njemačke koja je osvojila zlato pobjedom nad Hrvatskom 34-20, poraz nisu shvatili tragično. Uglavnom su govorili da je srebro zlatnog sjaja i da je to veliki uspjeh.
Treba se podsjetiti da Njemačka ima rukometaša koliko Hrvatska stanovnika. Njih je 82 milijuna. No ni to ne bi bio problem kad bi se u našoj zemlji sustavno ulagalo u sport, koji je, kako je kazala jedna bivša rukometašica totalno neorganiziran. Misli da su sportaši jedine svijetle točke kojima se možemo ponositi i više nego ravnopravno nositi sa svim svjetskim velesilama.
- Danas nikako nismo uspjeli, Nijemci su bili bolji u svakom segmentu rukometne igre i zasluženo su odnijeli naslov prvaka Europe. Mi možemo biti jako sretni i ponosni na sve dečke. Ostavili smo iza sebe svjetske velesile u rukometu Francusku, Dansku, Portugal, Norvešku... Apsolutno je cijela Europa iza nas. Nijemci su bili bolji i treba im čestitati na tome - rekao je izbornik Hrvatske Krešo Ivanković i dodao:
- Lino Červar rekao je na početku priprema: "Dečki, bez velikog odricanja nema ni velikog rezultata". Mislim da je ovo strašno velik rezultat za hrvatski rukomet i nadam se da će još biti bolje u budućnosti. Dečke krasi pobjednički mentalitet, duh i zajedništvo koje imamo od prvog dana. Svaki je dan bio prekrasan s njima.
Što reći o mladićima koji su sve dali od sebe, ali protiv jačih, a to su Nijemci nije išlo. Slovenci s kojima smo razgovarali su nam rekli kako su zadovoljni i drvenom“ medaljom. Riječima bolje četvrti nego peti. Neki od komentara naglašavaju da smo se mi i Slovenci potrošili u petak u međusobnom susretu.
- Vi Hrvati kao i mi Slovenci imali ste snage u borbi za zlato i broncu samo nekih 20-ak minuta, ali su jedni i drugi ostavili srce na parketu - kazala nam je navijačica iz Celja, od kud je došao najveći broj iz Dežele.
Atmosfera u dvorani i oko nje bila je na sjajnoj razini. Pljeskalo se, navijalo iz sveg grla i kad su momčadi rezultatski tonule. Za vrijeme intoniranja himni nije bilo nikakvog fućkanja, već su svi poput jednog ustali i tek su sjeli nakon intoniranja himni. Nije se pitalo tko je tko stoji ispod koje zastave. Doista s ponosom možemo kazati hvala svima a posebno našim navijačima koji su ipak bili najbrojniji.
- Čestitam svim dečkima. Izgubili smo, nije neki osjećaj, ali pod dojmom sam ovog poraza koji nas je dotukao. Ovo su svi prave ljudine i prijatelji, poštujemo se svi od prvog do zadnjeg i tako ćemo nastaviti. Čestitke navijačima, bili su odlični cijeli turnir, pogotovo u polufinalu i finalu. Drago mi je što su se vratili na tribine - rekao je Ivan Barbić, najbolji igrač Hrvatske.
I kad su nas Nijemci rezultatski utapali, navijači su prepoznali želju i htijenje mladića na parketu i iz sveg glasa uz pratnju bubnjeva i truba nisu sustajali. I na kraju dok je svirala pobjednička himna, nitko nije sjedio na svojim stolicama, što najviše veseli jer se stvara pozitivna atmosfera koja govori da sport spaja, a ne razdvaja ljude.
- Igrali smo dobar rukomet, ali je u finalu nestalo snage. Možda prevelika želja. Nestalo je i koncentracije, pali smo, ali mogu reći da ćemo se sigurno vratiti još jači. Imamo još dva velika turnira i nadam se da ćemo opet biti u ovakvoj situaciji. Svaka čast navijačima, bili su uz nas svih 40 minuta, nisu prestajali ni kad nije išlo, kao danas. Stvarno im svaka čast - kazao je golman Matej Mandić.