Ako postoji igrač koji u četvrtak može srušiti Red Bull, to je on. Angelo Henriquez je, bez dvojbe, nakon mnogo vremena pravi “plavi devet”, golgeter.
- Kad sam bio mali, brat Cesar, koji je također profesionalni nogometaš, dao mi je najbolji savjet: ‘Braco, nikad nemoj natjerati trenera da ti promijeni poziciju. Drži je i rukama i nogama i uspjet ćeš’. Eto, ja svoju devetku držim - priča Čileanac.
U 13 utakmica za Dinamo zabio je 13 golova. Njemu je svejedno. Zabija u Kupu, Europskoj ligi, prvenstvu...
- E to sam uzeo od mame i tate. Učili su me da ne smijem birati utakmice nego u svakoj ostaviti srce na terenu. Priznaj sebi da si dao sve i bit će ti lakše, kako god završilo - kaže Angelo.
Dinamova “plava devetka” dres je koji nosi veliko opterećenje, jer su ga prije vas nosili Jerković, Kranjčar, Šuker, Viduka... No Angelu to nije smetalo. “Prgavost” koju ima upravo ga je i dovukla na Old Trafford. Onamo ga je doveo Alex Ferguson...
- Razgovarali smo nekoliko puta. Kakav je sir Alex? Pa, kominicirali smo u trening-centru, tad je vrlo susretljiv, ne podiže glas, zaista je gušt razgovarati s njim. No to je samo dok nema utakmica. Da ga čujete u svlačionici... Jednom sam u poluvremenu sišao do svlačionice kako bih čestitao dečkima jer su igrali dobro, pozdravio ih. Tad je ušao on i zatvorio vrata. Ostao sam ispred i slušao kako Alex viče, galami. To vam ne mogu opisati. Da stvar bude bolja, u tom trenutku su vodili - smije se Henriquez.
Pa što je prigovarao?
- Ha, uvijek ima nešto. Ne dopušta igračima da padnu, da se opuste. U tom konkretnom slučaju jednom je igraču našao neku sitnu pogrešku i zbog toga prigovarao. Uh, nije se čula ni muha. Uvelike ga poštuju svi igrači. Iako je momčad igrala sjajno, stvorila bezbroj prilika, vodila, on je našao najmanju pogrešku... Da ne znate rezultat, mislili biste da Manchester gubi 5-0. A on vodi! A sišao sam i nekoliko puta kad momčad nije igrala dobro. E to ne želite čuti. Ha, ha... Kakva je to galama. Stvarno velik trener. Najveći - tvrdi Henriquez.
Angelov otac Alfredo izjavio je da bi bilo dobro kad bi se sin vratio u Man. United i izborio za mjesto. Englezi ga prate, nakon što je zabio Opatiji četiri gola, odmah su ga usporedili s Oleom Gunnarom Solskajerom, koji je četiri gola zabio Nottingham Forrestu 1999. godine.
- Meni je u Zagrebu super. Stvarno nemam zamjerke, od grada, hrane, kluba, rezultata. Želio bih ostati što dulje i odigrati koju Ligu prvaka s Dinamom. No da me Manchester prati, prati. Zovu, pitaju me kako sam, kako treniram... Zvali su iz kluba i nakon Europske lige kad sam zabio gol, čestitali mi - kaže Henriquez.
Rođen je u Čileu, planinskoj zemlji, u kojoj je čak šest planina viših od 6000 metara nadmorske visine.
- Jedna je blizu kuće u kojoj sam odrastao. Kao mali sam skijao, čak mi je dobro išlo. Znam da je u Zagrebu također jedna planina, samo mala, oko 1000 metara. Skijanje? Da znate da bih, ali ne smijem. U ugovoru mi je zabranjeno skijanje ili neke druge aktivnosti u kojima bih se mogao ozlijediti.
No nije zabranjen biljar.
- E to nije. Iskreno, tu sam igru počeo igrati tek kad sam došao u Hrvatsku. Jako mi se svidjela. Nisam je prije nikad igrao. Imam profesore, Pinto i Ibanez su odlični. Ja? Daleko najlošiji, ali popravljam se.
Uživa u šetnjama Zagrebom, a osim na pokoji sok, novac troši na dresove.
- Dinamov dres je za mene najljepši u kojem sam igrao. Plav je, pa me podsjeća na onaj Universidada. No ‘problem’ je što se sviđa i mojim prijateljima u Čileu. Stalno im ih šaljem. Mislim da pola Čilea hoda u Dinamovim dresovima - rekao je kroz smijeh simpatični Henriquez.
Često se smije, gotovo da djeluje kao čovjek kojeg je nemoguće naljutiti.
- Može. Bio sam bijesan kad je Pinilla pogodio prečku protiv Brazila na SP-u u zadnjoj minuti. Uh, uhvatio sam se za glavu, kao i cijeli Čile. I danas svi u Čileu pričaju o toj prečki. Znate, nikad na SP-u nismo pobijedili Brazil. Ali nikad! I sad smo imali priliku. I reći ću vam nešto, još sanjam i još imam noćne more od tog šuta! I danas, četiri mjeseca nakon te utakmice.
Poznateje Pinillu?
- Ne, ali ga moj brat jako dobro poznaje. Oni su prijatelji. Da je zabio taj gol, bio bi dio čileanske povijesti. Ali doći će i naše vrijeme.
Možda već sljedeće godine na Copa Americi?
- Igra se u Čileu, to mi je san. Zaigrati na Copi, u mojoj zemlji. I pobijediti Brazil!