Oscar Pistorius, 21-godišnjak iz Južne Afrike, rođen je bez obje fibule i noge su mu amputirane već u prvoj godini. No nikad se nije osjećao drukčije i od djetinjstva je sanjao o velikoj sportskoj karijeri. Nevjerojatnom upornošću postao je najbrži čovjek s hendikepom na svijetu i dobio nadimak “Blade Runner”. Iako su mu željeli zabraniti da se natječe u “normalnoj” konkurenciji jer mu proteze na nogama daju “nepravednu prednost nad ostalima”, uspio se izboriti za svoja prava. Prije pet godina umrla mu je majka zbog liječničke pogreške i sad još više želi nastupiti na OI-ju, jer zna da bi ona bila najponosnija.
24SATA: Mnogi ljudi nikad nisu čuli za Vas. Tko je, zapravo, Oscar Pistorius?
Volim atletiku, volim se posvetiti onome što radim. Po prirodi sam opušten, volim voziti motocikle, slikati, družiti se s ljudima...
24SATA: Kakva Vam je bila prva reakcija kad Vam je Sportski arbitražni sud dopustio da se pokušate kvalificirati na OI?
Otkad su mi rekli da sam suspendiran, bio sam užasno razočaran. Mislio sam da ću skakati od sreće ako mi dopuste da se pokušam kvalificirati, ali nakon teških pet mjeseci u kojima sam zbog testiranja i suđenja izgubio puno vremena i treninga, samo sam osjetio olakšanje.
24SATA: Kako funkcioniraju Vaše proteze?
Zovu se “Cheetah Flex-Foot” i na njima trčim od 2004. godine. Prije toga sam trčao dvije godine na protezama napravljenima u Južnoj Africi, ali nisu bile od odgovarajućeg materijala i lako su pucale. Na ovim “cheetama” trči većina najboljih svjetskih paraolimpijaca. Koštaju 3000 dolara, ali imam samo ove jedne.
24SATA: Kakve su njihove karakteristike u odnosu na ljudske tetive?
Vidio sam da se ljudi razbacuju brojkama i postocima, da daju triput veću povratnu energiju od odraza nego ljudska noga, ali nema puno kvalificiranih da o tome pričaju jer je bilo zaista malo testova. Ugljikova vlakna na protezama daju oko 60-70 posto povrata energije, što se vidjelo na testiranjima zglobova na koljenima i kukovima, a tetive daju čak i do 140 posto povrata energije. Priča se i da sa svojim odrazom prekoračim četiri metra, ali tko god je gledao moju utrku može vidjeti da je to zapravo 2,3 m.
24SATA: Jedan je atletski tjednik objavio anketu prema kojoj je 60 posto ljudi protiv toga da Vam se dopusti nastup na OI-ju.
Prema mojim iskustvima, većina je uz mene, ali i oni koji nisu imaju pravo na svoje mišljenje i nisam spreman tvrditi da su u krivu. Ako su preslijepi da vide istinu, to je njihov problem. Puno mi je važnije mišljenje atletičara, koje je vrlo pozitivno. Tyson Gay me javno podržao, kao i brojni prijatelji iz paraolimpijskog sporta. Primio sam tisuće SMS-ova podrške i čestitki sa svih strana.
24SATA: Kakve su Vam šanse da se kvalificirate za Peking?
Imao sam malo vremena da se pripremim za ova tri mitinga (u Milanu nije uspio, čekaju ga Rim u petak i Luzern). Realno ne mogu očekivati da se s dva mjeseca priprema kvalificiram za OI. Norma na 400 m je 45,55, a moj osobni rekord 46,34. No istrčim li B-normu (45,95), mogu biti član južnoafričke štafete.
24SATA: A ako ponude pozivnicu?
Ne bih je prihvatio. Nisam ništa drukčiji od ostalih i ne želim da me tako tretiraju. Imam san, ali ako ga ne zaslužim, neću ga ostvariti. Želim se dokazati na stazi. Atletika nije momčadski sport u kojem se lošiji igrač može 'šlepati’ uz bolje u reprezentaciji. Tu svatko ima svoje vrijeme i prema njemu se vidi koliko vrijedi. Radije ću preskočiti Peking i učiniti sve da se kvalificiram za London. Da netko dobije pozivnicu, a ne zasluži Igre svojim rezultatom, ne bih ga poštovao. Pa tako ni sebe.
NASTAVAK INTERVJUA S PISTORISUOM PROČITAJTE OVDJE