Košarkaški klub Split i Hrvatski košarkaški savez oprostili su se od velikana splitske i hrvatske košarke Petra Skansija. Na komemoraciju su stigli članovi obitelji Skansi, njegovi prijatelji, brojni suigrači i igrači koje je vodio tijekom duge i uspješne karijere, kao i čelnici HKS-a, Splitski Olimpijci, sportaši, navijači, svi oni koji su ga voljeli i poštovali kao igrača, trenera i čovjeka.
- Grubo je neko vrijeme došlo, u kratko vrijeme oprostili smo se od Žane Lelas, Gorana Sobina, Vinka Cape Bajrovića, sada se opraštamo i od Skansija koji je bio presudni akter ovog kluba u uzletu prema zvjezdanom nebu europske košarke. Takvih je svjetionika ljudskosti i dobrote sve manje - rekao je gradonačelnik Splita Ivica Puljak.
U ime vlade RH, premijera Andreja Plenkovića te ministarstva turizma skupu se obratio državni tajnik Tomislav Družak, koji je podsjetio na njegovu ulogu u odrastanju generacija mladih košarkaša, kao i najvećem uspjeh hrvatske košarke, srebrenoj medalji s Olimpijskih igara u Barceloni. Od svog nekadašnjeg trenera koji ih je vodio u finalu u Barceloni oprostili su se i čelnici Saveza Stojko Vranković i Dino Rađa.
- Skansija nije moguće odvojiti od Splita s kojim je nizao uspjehe kao igrač i kao trener, ali valja apostrofirati i da je upravo on kreator najvećeg uspjeha hrvatske košarke, srebra s Olimpijskih igara u Barceloni 1992. godine. Zbog toga će zlatnim slovima biti upisan u povijest hrvatske košarke, koju je vodio do najvećeg uspjeha u ratnim vremenima, što je tada imalo poseban značaj - kazao je Vranković a Rađa dodao:
- Uz Peru me vežu neki od najvećih uspjeha u karijeri, jedna je Barcelona 1992., a drugi povratak u Split i naslov prvaka 2003. godine. Sve je to njegovih ruku djelo. On je kao bivši igrač znao sve tajne koje je kao trener prenosio. Ostavio je neizbrisiv trag kod svih igrača s kojima je radio.
Vrlo emotivan govor isprekidan suzama održao je Skansijev igrač i prijatelj Željko Jerkov.
- Pere je bio velik, bio je prijatelj, bio je znalac, i bio je... naš. Na ovom mjestu, na ovom parketu, u centru našeg, njegovog svijeta, užasno mi je teško pričati. Ovdje se sve rodilo, ovdje je sve počelo, ovdje se sve događalo... Ovdje smo našim pobjedama pisali prekrasnu povijest kluba. Malo ljudi zna kakav si veliki igrač bio, jer se tada još nisu ni rodili, a sva tvoja filozofija proizlazi iz toga što si bio veliki igrač. Odigrali smo samo jednu utakmicu skupa, na oproštaju Lovre Tvrdića, i u toj jednoj utakmici sam shvatio što znači kada uz sebe imaš jednog tako velikog igrača – kazao je Jerkov, koji se prisjetio i početaka splitske košarke na otvorenim terenima, pored kojeg su navijači uglavnom prolazili bez zaustavljanja, Žureći na vaterpolo.
- Sve se to promijenilo u samo jednoj generaciji, od ulaska u Prvu ligu 1964. do naslova prvaka 1971. i finala Kupa prvaka 1972. godine napravili ste sve. Sve ste to uspjeli, Rato, Lovre, Prug, ti... sve ste to vi iznijeli i pokazali da je sve moguće. Bio si najbolji kada je najviše trebalo. Drugi veliki događaj u tvojoj karijeri bilo je SP u Ljubljani 1970. godine, kada je pet Hrvata činilo petorku, ti, Tvrdić, Plećaš, Ćosić i Šolman, a košarka postala popularnija od nogometa. Ti si bio najbolji igrač na ključnoj utakmici s Amerikancima. Bili smo prijatelji, naše priče o sportu ostaju samo naše... U ime obitelji i sebe zahvalan sam što si mi bio prijatelj. Neka ti je slava – zaključio je Jerkov u suzama.
Zanimljive bilješke o Skansiju iz knjižice legendarnog trenera Branka Radovića pročitao je predsjednik kluba Edo Blažević.
- Šteta što nije trenirao za vrijeme školskih praznika, ali bude li ozbiljno trenirao, nadam se od njega velikim rezultatima, ali to zavisi o njemu, jer je pomalo fjakast... - zapisao je legendarni trener 1961. godine.
Skansi je bio čovjek ispred svog vremena. Zadužio nas je, kao i sve generacije kao dolaze. Hvala vam gospodine Skansi na svemu – zaključio je Blažević.