Znate što, u karijeri sam već imao 14 operacija. Jedanput moram reći dosta, odgovorio je Ivica Kostelić ocu Anti.
Gips je nakon sljemenske utrke rekao da bi Kostelića mlađeg spasio operativni zahvat te da bi nakon pet mjeseci mirovanja, krajem kolovoza, opet mogao početi trenirati te bi bio spreman za ZOI u Južnoj Koreji 2018. Ivica se s očevim mišljenjem baš i ne slaže.
Pogledajte video
- Znam da će moje koljeno opet morati biti operirano, to je neminovno i nužno za normalan ‘civilni’ život. Ali kad to nakon umirovljenja učinim, barem me neće čekati mukotrpno vraćanje na stazu. Vraćanje u vrhunski sport nakon operacije mukotrpno je i teško - istaknuo je Ivica.
A Kostelićev liječnički tim navija za treću opciju. Da se Ivica već danas oprosti od profesionalnog skijanja.
“Supruga i mama ne tjeraju me u mirovinu, znaju koliko mi skijanje znači” - Ivicu nitko ne pritišće
Liječnici bi oproštaj
- Imam korektan odnos s liječnicima. Oni mi kažu svoje iskreno mišljenje, no u konačnici shvaćaju da je zadnja odluka jedino moja - kaže Ivica.
Usprkos svim operacijama u karijeri i trenutačnim rezultatima, s kojima nije konkurentan za najveće rezultate, Ivica i dalje sanja nastup na ZOI-ju u Pyeongchangu u veljači 2018., a nada se i borbi za medalju.
'Ne skijam zbog novca'
- Samo ljubav prema sportu tjera me da ovo radim. Nikakav novac ili slava. Najveća motivacija u sportu je nešto što veže i profesionalce i amatere. Kad idete u teretanu ili kad trčite, i zadovoljni ste sami sobom, na isti taj način ja volim svoj sport. To je prije svega strast - ispričao je Kostelić, prisjetivši se jedne reklame poznatog proizvođača sportske opreme otprije nekoliko godina.
Strast je pokretač
- Kamera snima čovjeka koji trči uzbrdo, a narator govori: ‘Na vrhu brda ne čeka novac, na vrhu brda ne čeka slava, na vrhu brda ne čekaju navijači, jedno što vas gore čeka je vrh brda’. Eto, to je to, to je ono što veže i profesionalce i amatere. Strast. Jednom kad prestanem trenirati za vrhunske rezultate, i dalje ću trčati na Sljeme. I kad otrčim na vrh, to neće biti niti zbog novca niti zbog slave nego da budem zadovoljan kako sam istrčao tu dionicu onako kako sam htio. Strast je ta koja treba gurati sportaša - rekao je Kostelić mlađi.
“Nisam baš taj kalibar trenera kao moj otac, to je težak put” - neće ići očevim stopama
Povezao je to i s jednom svojom starijom izjavom, kad je rekao da sportaši koji se opraštaju na vrhuncu i nisu pravi sportaši.
- To znači da njih zanima nešto drugo. Da više nemaju strasti prema sportu kojim se bave - objasnio je Ivica.
U ponedjeljak putuje u Wengen, a do tada će ostati na Sljemenu, svom dnevnom boravku, na još kojoj rundi treninga.
- Jedan od glavnih razloga što sam nastavio skijati i ovu sezonu je da još jednom skijam na Sljemenu i u Wengenu - rekao je Ivica, koji se od skijanja ne želi oprostiti uz fanfare.
Neće biti trener
- Oproštaj od skijanja za mene je kraj jedne ere života, koja mi je puno značila. Skijanje je za mene strast s kojom sam se saživio još kao klinac i zašto bih sad trebao biti sretan što to prestaje?! Ja se ne veslim što je kraj - istaknuo je Kostelić, dodavši da mu ne trebaju nikakve posebne počasti na odlasku.
- Ima jedan odlična Goetheova izjava: ‘Djelo je sve, slava nije ništa’. I to je točno, djela ti priskrbljuju poštovanje, a slava je samo prašina - kaže.
Otkrio je da nikad neće biti niti trener. Pogotovo ne na isti način kao njegov otac s njim i njegovom sestrom Janicom.
- To je težak i neizvjestan put. Osim toga, ja nisam taj kalibar trenera kao moj otac. Prvo moraš biti trener 15-20 godina da bi uopće mogao početi s takvim projektom. Razumijem ja tehnologiju i tehniku, no ne znači da bih zbog toga bio i dobar trener. Moji sinovi? Neću ih sprječavati ako budu želljeli biti skijaši - istaknuo je Ivica Kostelić.
“Morat ću ići na operaciju, no tek nakon što završim karijeru” - Kostelić je odlučio