Došao je tiho i ušao u legendu. Tim bi se riječima najbolje mogao opisati košarkaški i životni put Juliusa Johnsona, te 2004. godine tek jednog od brojnih Amerikanaca koji su navlačili dres Zadra.
Danas, 14 godina kasnije, malo je košarkaških zaljubljenika u čitavoj državi koji ne znaju Jubyjevo ime. Prije dugih devet godina u suzama se oprostio od grada koji ga je tako volio, a prije nekoliko dana se vratio. Makar samo turistički.
Zanimljivo, za povratak u Donatov grada - „kriva“ je žena, piše basketball.hr
- Nadrealno je, premda sam znao sam da ću se jednog dana vratiti. Žena i ja smo planirali odmor te je rekla da pođemo u Hrvatsku, da se vratimo u Zadar. Na kraju je isplanirala cijeli put. S obzirom na sve što sam doživio zadnjih dana nisam mogao tražiti išta bolje - započeo je ljubimac zadarske publike.
Teško je bilo ne osjetiti da se nešto događa u Zadru proteklih dana. Onom košarkaškom dijelu. Selfiji, statusi, videa iskakali su na svakom koraku.
Možda će zvučati patetično, ali jednom riječju - ljubav.
- Nevjerojatan osjećaj. Kao što uvijek kažem - kada ti netko pruži ljubav, uvijek ju uzvrati. Ljudi u ovom gradu i ja imamo toliko međusobnog poštovanja. Nevjerojatno mi je da pričaju sa mnom kao da nikada nisam otišao- nastavlja Juby i dodaje - Hrvatska mi se zaista sviđa i to svima govorim, ali Zadar je nešto posebno. Zadar volim! Zbog sve ljubavi i poštovanja koje sam ovdje dobio. Zbog svog truda koji sam ovdje uložio i zbog svih ovih ljudi.
VIDEO
Teško je istaknuti, ali mora se upitati. Koja ti je najdraža uspomena iz Zadra?
- Je li to trik pitanje?
Naravno, nije bilo. Jasno, od toliko lijepih stvari, teško je neku posebno izdvojiti.
- Morao bih istaknuti osvajanje prvog prvenstva. Kada sam potpisao za Zadar nisam znao puno toga. Samo sam čuo priče. Kada negdje igrate uvijek je bitno znati te priče, znati što se događalo prije tebe, tko je igrao prije tebe. Znao sam da je bilo prošlo 18 godina od posljednjeg naslova državnog prvaka. No, čim sam došao shvatio sam gdje sam. Nisam mogao nigdje poći da se nije pričalo o košarci. Stoga sam puno proučavao, puno učio i shvatio što se traži. Naslov! To je ključ! Ispuniti očekivanja navijača i pomoći momčadi da osvoji trofej. Nakon toga vidjeti suze na licima ljudi… To nas zauvijek povezalo. Otišli smo u grad i vidjeli sve te ljude kako slave, kako satima, danima slave… Fantastičan je osjećaj biti dijelom nečeg takvoga – rekao je Juby koji je naglasio ulogu ne samo igrača, već i navijača u tom povijesnom naslovu, prvom otkad je neovisne Republike Hrvatske – nisam tu bio sam ja. Bio je to momčadski uspjeh. Znam da ljudi imaju različita mišljenja o Pinu, no složio je zaista dobru momčad. Dao mi je priliku - zaključio je.