Ima jedna golmanska hobotnica koja je Hrvatskoj srušila toliko snova. Bacao se poput mačke, skakao kao Blanka Vlašić i redom donosio Francuskoj zlatne medalje. Thierry Omeyer (43) godinama je bio najomraženija osoba u Hrvatskoj, koliko nam je samo medalja oduzeo, stisne nas oko srca kada se sjetimo.
Legendarni Francuz umirovio se još prošle godine i od tada uživa u slobodnom vremenu. Ovo teško vrijeme provodi u karanteni sa svojom obitelji, a vrijeme krati tako što sina uči rukometnim vještinama. A onda su uzeli i teniski reket pa zaigrali i tenis. Njegov sin nosio je Modrićev dres iz Reala, a ne treba niti podsjećati da su se Francuzi okitili naslovom svjetskog prvaka u nogometu tako što su pobijedili Hrvatsku.
Entraînement handball 😃 #hometeam #stayathome #trainathome
Objavu dijeli Thierry Omeyer (@thierryomeyer)
Možda i Omeyerov sin postane jednog dana rukometaš, nadamo se da će biti dobar kao otac, ali samo da ne igra protiv nas. Mali ima sjajnog učitelja, i to kakvog. Jer kakva je to karijera bila... Njegov otac osvojio je nestvarnih 49 trofeja. S Montpellierom ih je osvojio 14, s Kielom 14 i s PSG-om 11. A reprezentacija je tek posebna priča. Osvojio je na Svjetskom prvenstvima pet zlata i dvije bronce, na Europskim prvenstvima tri zlata i broncu, a na Olimpijskim igrama dva zlata i broncu.
U njegovoj eri rivalstvo s Hrvatskom bilo je jedno od najvećih u povijesti rukometa, a koliko nam je samo tuge donio. Prvi teški poraz Francuzi su nanijeli Hrvatskoj 2006. godine na Euru u Švicarskoj, a ona 2007. i Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj su posebna priča. Hrvatska je predvođena Ivanom Balićem, Perom Metličićem i Igorom Vorijem igrala nevjerojatan rukomet. Probili smo se do četvrtfinala bez poraza, jedini na prvenstvu, a tamo nas je dočekala, pogađate, Francuska.
Onestina ekipa odigrala je najbolju utakmicu na Mundijalu i pobijedili su nas 21-18. Pazite, Kauboji su to prvenstvo završili na petom mjestu sa samo jednim porazom. Bilo je boli i na Olimpijskim igrama u Pekingu kada je Omeyer zaključao svoj gol i uništio nas u polufinalu, a ista priča bila je i na sljedećim Olimpijskim igrama u Londonu kada je jednu od naših najjačih generacija posljednjih godina, bez problema srušio. Ni Lacković, Kopljar, Balić, Duvnjak. Nitko baš nije imao rješenja za ovu hobotnicu koja je branila sve živo i neživo.
Posljednji turnir za pijetlove odigrao je 2017. godine na Svjetskom prvenstvu u svojoj domovini gdje se oprostio naslovom.