Na današnji dan, prije točno 50 godina, Hrvatska je dobila jednu posebnu medalju. Do danas, jedino olimpijsko zlato u plivanju za Hrvatsku (odnosno, tada za Jugoslaviju), osvojila je Đurđica Bjedov.

Bilo je to u Meksiko Cityju, 19. listopada 1968. godine. Dan ranije, u kvalifikacijama na 100 metara prsno imala je drugo vrijeme (1:17.7). U polufinalu je bila još brža (1:17.1.), ali bile su brže i druge plivačice...

Onda je došlo finale, a Splićanka Đuke je projurila s 1:15.8 i okitila se zlatnom medaljom, ispred Prozumenščikova i Wichmann. Starije generacije vjerojatno se sjećaju prizora okretanja prema Mladenu Deliću uz gestu: 'Ko? Ja? Ne, ja nisam pobijedila...'.

Da bi upotpunila bajku, Bjedov je četiri dana kasnije na 200 prsno doplivala do srebra i time postala najuspješnija hrvatska sportašica na Olimpijskim igrama, do Janice Kostelić i Salt Lake Cityja.

Stotinu tisuća stanovnika došlo je na splitsku Rivu pozdraviti novu prvakinju. Te godine dobila je nagrade za sportašicu grada Splita, Dalmacije, Hrvatske i Jugoslavije, a 1987. ušla u plivački Hall of Fame na Floridi. 2013. dobila je nagradu za sport Franjo Bučar, a dvije godine kasnije istu nagradu za životno djelo. 

Moralo je proći još 36 godina da bismo dobili sljedeću plivačku olimpijsku medalju. Duje Draganja iz Atene 2004. donio je srebro. Bjedov je tim uspjehom ispisala jedno od najranijih poglavlja hrvatske olimpijske povijesti.