Prvi je nositelj bio Bugarin Ivajlo Trajkov. I u prvom je kolu izgubio od 16-godišnjeg Marina Čilića 3-6, 6-1, 7-5. Lukasz Kubot izgubio je u drugom kolu od Ivana Cinkuša, a Novak Đoković uopće nije bio nositelj.
Priča je to o futures turniru, koji je od 17. do 22. veljače 2004. godine organizirao Zagreb. Prvom turniru u Hrvatskoj na kojem je nastupao danas prvi tenisač svijeta i prvi favorit Wimbledona Đoković (2.10 da će osvojiti, 3.75 na Federera, 7 na Nadala, 34 na šestog favorita Čilića).
- Bio sam direktor turnira i sjećam se da se za Novaka znalo, bio je potencijal, tada je sa 16 godina bio 'gladan', vidjelo se da će biti nešto od njega - kaže nam Franc Regina, predsjednik Zagrebačkog teniskog saveza.
Đoković je tada na terenima na Velesajmu morao igrati kvalifikacije. Pobijedio je Nijemca Simona Stadlera 6-3, 6-0 i Belgijca Stefana Wautersa 6-3, 6-4 pa ušao u glavni turnir. Ondje je, pred šačicom gledatelja, pobjeđivao Austrijanca Clemensa Trimmela 5-7, 6-2, 6-1, pa opet onog Wautersa istim rezultatom 6-3, 6-4, pa u četvrtfinalu drugog nositelja, Talijana Uroša Vica 7-6, 6-4. Da bi u polufinalu izgubio od Belgijca Jeroena Massona 7-6, 5-7, 3-6.
- Taj Belgijac, koliko sam čuo, danas radi u pekari! - kaže Regina.
Masson ne igra tenis od 2012., a renking karijere bio mu je 215. mjesto. U cijeloj je karijeri zaradio 113.000 dolara. Čilić je ispao u drugom kolu od Bugarina Ilije Kuševa, turnir je osvojio Čeh Pavel Snobel, a od svih Đokovićevih suparnika najviši je plasman ostvario Trimmel, koji je na vrhuncu karijere bio 147. tenisač svijeta.
- Nagradni fond našeg turnira bio je 15.000 dolara, od čega je pobjedniku pripalo 2000. Što znači da bi tenisači nakon takvog turnira završili na nuli ili u minusu, ovisi gdje bi spavali. Na našim su turnirima igrači uglavnom noćili u nekadašnjem hotelu Zagreb na Bundeku, za 250-300 kuna noć - sjeća se Regina.
Tjedan dana kasnije, Đoković je nastupao na još jednom futuresu u Zagrebu. U dvorani u Podsusedu.
- Ma kakvi su ovo uvjeti? Gdje je direktor turnira? Pa u dvorani je “minus 40” stupnjeva! - urlao je njegov otac Srđan, dobacujući sinu kroz staklo koje je dijelilo kafić od terena:
- Ajde, Nole, jedi tu bananu!
Đoković je izgubio od Nijemca Ive Kleca 6-3, 4-6, 5-7, nakon što je pobijedio Hrvate Kelečića i Hižaka u kvalifikacijama, te SVOG sunarodnjaka Mađarovskog u 1. kolu.
- Što, ne zanima vas? Nećete objaviti ovaj rezultat? Mamu vam j....! Vidjet ćete vi jednoga dana kad moj Novak bude prvi tenisač svijeta, svi ćete vi mene zvati. Obećajem vam to! - urlao je tata Srđan nakon što je okrenuo nekoliko brojeva.
Potom je otkrio da se zadužio do grla.
- Gospodin Pilić, kod kojeg smo u akademiji, rekao mi je da mali može biti broj jedan i zato sam odlučio sve staviti na kocku - otkrio je tog zimskog dana Srđan Đoković.
Bio je to prvi izlet Novaka Đokovića kao tenisača u Hrvatsku. Tri mjeseca kasnije napunio je 17 godina, a Nikola Pilić izbrusio ga je u vrhunskog igrača.
Još je na šest turnira u Hrvatskoj nastupao Đoković. Iste te 2004. u prvom kolu Umaga izgubio je od Volandrija 6-7, 1-6, a u ljeto 2005. u Umagu je pobijedio Calatravu pa izgubio od Ferrera 4-6, 2-6.
Godine 2006. već je ušao u Top 20 igrača svijeta, a nastupa je na dva ATP turnira u Hrvatskoj. U Zagrebu je pobijedio Vika, Stepaneka i Bozoljca, pa u polufinalu izgubio od Ivana Ljubičića 7-6, 3-6, 4-6. Da bi u Umagu pobijedio Belića, Iannija, Vaneka i Carlosa Moyu, pa u finalu predao Stanu Wawrinki kod rezultata 6-6.
U Umagu je u pojedinačnoj konkurenciji nastupio još samo 2007., kad je izbacio Andujara, pa u 2. kolu iznenađujuće izgubio od kolege iz reprezentacije Viktora Troickog 6-2, 4-6, 5-7, a došao je i 2009. kao treći igrač svijeta, ali samo kako bi s bratom Markom igrao parove. Ispali su u prvom kolu...