Sestre sanjkašice Daria i Dania Obratov napuštaju Hrvatsku i ubuduće će nastupati za Nizozemsku.
Iako sanjkaški sport i nema kod nas neku osobitu tradiciju ni rezultate, vijest je iznenadila mnoge, pogotovo ako znamo da je Daria nastupila na zadnjim zimskim Olimpijskim igrama u Pjongčangu.
- Za mene nije iznenađenje, ta se priča odvija već neko vrijeme. Nakon Pjongčanga pokušala sam s odgovornima u savezu dogovoriti što i kako dalje, no nisam imala povratnih informacija. Ivan Šola nije mi odgovarao na pozive, a Damir Novoselac mi je kazao kako u meni ne vide perspektivu, te kako se u budućnosti namjeravaju okrenuti mlađima. Meni su predlagali prekid karijere i mirovinu!? S obzirom na činjenicu da su u ovom sportu medalje osvajale i žene u 'četrdesetima', a da ja nisam navršila ni 30, smatrala sam kako imam pravo nastaviti, i tu smo se razišli. Poštujem njihovo mišljenje i ništa im ne zamjeram - kazala nam je, ipak s dozom gorčine u glasu, Daria Obratov.
A priča i nije baš tako jednostavna, nije u pitanju tek puki odlazak sportaša u drugu zemlju, kao što je primjerice otišao Jakov Fak.
Činjenica je da od Darije Obratov Hrvatska nema bolje sanjkašice, no isto tako je i činjenica da njezini rezultati nisu bili posebno dobri ni obećavajući, prije svega zbog neadekvatnih uvjeta u kojima je radila i nemogućnosti nabavke bolje opreme zbog manjka financija.
- Super, ako imaju nekoga boljega od mene, neka odaberu mjesto i vrijeme, i ja ću doći na stazu. Ja sam sportaš, znam i gubiti i pobjeđivati, i ne mislim da ću vječno trajati. Nisam protiv mladih, dapače, po struci sam kineziolog i mogla sam pomoći odgajati mlađe, ali problem je što mlađih nema, i to svi znaju - tvrdi Darija, i nudi okladu:
- Eto, neka napišu ime onoga tko će nastupiti u sanjkanju za Hrvatsku na OI u Pekingu 2022, a ja tvrdim da Hrvatska neće imati predstavnika, iz prostog razloga što je to nemoguće. Da sad krenu raditi s nekim, treba im tri olimpijska ciklusa, dakle 12 godina da se plasiraju na OI. Činjenica je da osim sestre i mene nema nikoga tko je u programu, znači, moraju krenuti od nule, od sanjkaške škole koja se organizira od strane međunarodne sanjkaške federacije, koju svatko mora proći da bi ušao u taj sport. To vam je kao što morate u auto - školu da bi dobili vozačku dozvolu.
No direktor Saveza Ivan Šola tvrdi da će Hrvatska ne samo imati predstavnike u sanjkanju u Pekingu, nego da će biti konkurentni i u ženskoj, i u muškoj konkurenciji.
- Mislio sam da je ova priča zaključena, ali očito nije. Nama je bilo drago da se Daria plasirala na OI, bilo je to dobro i za nju, i za sport, i za Savez. Podržavali smo je koliko smo mogli, ali u našim skromnim uvjetima postizati bolje rezultate je jednostavno nemoguća misija. Ovako dalje nije išlo, i zato smo se okrenuli novim projektima, kandidatima koji će nam garantirati bolje rezultate. Ne može Savez strepiti hoće li se Darija kvalificirati na OI ili neće, a podsjetimo, u Pjongčang se plasirala tek nakon što su odustale dvije natjecateljice, i to isključivo zbog kvote koju je imala Hrvatska - podsjeća Šola i otkriva planove Saveza:
- Imamo troje mladih Švicarca koji žele nastupali za nas, i pomoći nam dok ne odgojimo mlade. Naravno da bi mi voljeli da postoje naši mladi sanjkaši i sanjkašice, Hrvati koji mogu postizati adekvatne rezultate, ali mi ih nemamo. Vidjet ćemo već na OI mladih U Lozani 2020. koliko su ovi Švicarci dobri, a mi vjerujemo da jesu, te da će se plasirati na OI u Pekingu.
U sanjkanju nije neobično da natjecatelji mijenjaju zemlje za koje nastupaju, a i sama Daria nam je otkrila kako Nizozemska nije jedina zemlja koja joj je nudila suradnju.
- Imala sam više ponuda u zadnje dvije – tri godine, ali nisam o njima ni razmišljala, nisam ni pomišljala promijeniti državu za koju nastupam, nisam mislila da će biti potrebe. Ali nakon odluke Saveza, prihvatila sam ponudu koju sam smatrala najboljom. I ja im ništa ne zamjeram. Oni su odlučili da ja nisam perspektiva, ja sam mislila drugačije, i svatko je krenuo svojim putem.
Već je okrenuta novoj sezoni i novim izazovima.
- Startamo za dva tjedna, u Nizozemskoj imamo sve potrebne uvjete za trening i život, a u hodu ćemo vidjeti što i kako. I dalje će me trenirati moj dugogodišnji kondicijski trener Igor Stamenković, a gdje ćemo raditi, to je manje važno. U šali sam rekla da se neće promijeniti ništa osim grba na zastavi, jer su čak i boje zastava iste.
S Darijom odlazi i mlađa sestra Dania, za sada će nastupati u singlu, a u budućnosti je moguće da nastupe i u dvojcu. No, konkurencija u Nizozemskoj je i te kako jaka.
- Nije problem samo konkurencija, nego i norma. Za plasman na OI međunarodna norma je plasman u Top 30 natjecatelja, a u Nizozemskoj je to još i puno strože, samo Top 8 u poretku Svjetskoga kupa mogu na OI. No ne bojim se izazova, sigurna sam da ću s boljim treninzima, uvjetima, i pogotovo sanjkama, ostvarivati i puno bolje rezultate.