Hrvatski nogometni stručnjak, Zoran Zekić (45) završio je sezonu u Moldaviji kao prvak sa svojim Sheriffom pa je u Zagreb stigao na zimske praznike. Porazgovarali smo s njim o sezoni bez Osijeka, životu daleko od obitelji, situaciji u Sheriffu, ali i Peri Bočkaju.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Puno mi je manje zahtjevno nego što je bilo u Osijeku. Ipak sam ja iz toga grada, malo te emocije povuku, svi te znaju, nemaš apsolutno nikada svoga mira - započeo je naš razgovor osječki strateg pa dodao:
- Osim toga, medijski je to bilo od onoga u početku kada nikoga ništa nije zanimalo, do onoga trenutka na kraju kada su mi stalno "skakali po glavi". Zbog toga sam svaku svoju grešku proživljavao emotivnije nego što sam možda trebao. Ovdje (u Moldaviji, op.a.) jednostavno - radiš. Ne zato što sam ja to tako htio, nego mislim da s manje prisutnosti tih nekih osjećaja puno više radim - govori Zoran Zekić za 24sata.
- Iskreno, tamo ni ne pratim medije pa i ne osjećam nekakav pritisak. Dajem izjavu kada moram dati, ali ne pratim ni kakav je odjek ni kakvi su komentari - priznaje.
'Ovo mi je baš trebalo nakon Osijeka'
Rođeni Osječanin već dobro poznaje Moldaviju, ali srce uvijek vuče kući.
- Privatno ću uvijek dolaziti u svoj rodni grad, a ovo drugo...To je sve upitno - priznao nam je Zekić uz lagani osmijeh za koji je teško procijeniti je li nada u povratak ili još trunka žala za odlaskom.
- Gledam malo druge uspješne trenere. Mijenjaju puno klubova, ali nitko nije odlazak primio tako teško kao ja svoj odlazak iz Osijeka. Drugačije sam bio vezan s tim klubom, s igračima i tribinama. To je bila baš jedna prijateljska atmosfera - priča nam i nastavlja:
- Sve smo imali, ali nekako je prekratko trajalo to zadovoljstvo. Ljudi se u Slavoniji brzo zasite svega, tako i nas. Uvijek se traži nešto negativno, prije to nije bilo tako, a ne znam zašto danas je, valjda su takvi trendovi - kaže.
- Uvijek nešto nedostaje, ali nakon onoga s Osijekom, ovo je baš ono što mi je trebalo. Obitelj mi je u Zagrebu otkad sam potpisao za Dinamo 2004. Prije sam ih vodio sa sobom, dok je sin bio mlađi, ali sada više nema smisla - kaže.
Inače, Zoranov sin nije krenuo očevim stopama. Ima 20 godina i studira medicinu, ponosno nam priča njegov otac.
'Ima Pero još fore'
Odlasku Zorana Zekića s klupe Osijeka prethodili su incidenti igrača Pere Bočkaja nakon ludih izlazaka i slupanog automobila. Njegovo protjerivanje iz kluba, kasnije vraćanje, sve je nekako eskaliralo.
- Pero je jako drag dečko, svi ga vole. Napravio je što je napravio i dobro. Netko prije prođe sve "čari" života, a netko kasnije. Svi prođemo tu fazu, ali bit će sve u redu.
No, nije Pero izolirani krivac raskida suradnje bijelo-plavih i njihovog "Zeke".
- Taj je događaj bio samo kulminacija onoga što se u Osijeku događalo već duže vrijeme. To je bio zadnji stresniji događaj kada sam se probudio i rekao: "Ovo stvarno sve ide dovraga, ne možemo više ovako".
- S Osijekom sam se razišao u dobrim odnosima unatoč svemu. Takav sam čovjek. Bilo nam je lijepo četiri godine i bez obzira na neke osjećaje, ne smiješ zaboraviti na lijepa razdoblja. To je kao u braku kada se supružnici rastanu i onda pljuju jedno po drugom. Ja to ne razumijem. Ne želim se ni sa čim opterećivati i sebi uništavati život i lijepe trenutke, a uostalom, nikome ništa ne zamjeram - tvrdi aktualni trener Sheriffa iz Tiraspola.
Grada koji je priča za sebe, države u državi, posebne granice i političke situacije koju Zeka, kaže, ni ne osjeća. Ipak je njihov predivni sportski kamp mjesto na kojemu on provodi najviše vremena. Tri stadiona, tereni, olimpijski bazen. Sve kako igračima ne bi ničega nedostajalo.
POGLEDAJTE VIDEO:
'Cijene u kafićima su kao u Slavoniji'
- U kampu zaista imamo sve. Najsiromašnija država u Europi sa specifičnom situacijom u politici, a ima uvjete za nogomet na kakvima im zavidi velik broj klubova. Naravno, država nema ništa s tim, u to je svoj privatni novac uložio moj gazda (Viktor Gushan, op.a).
- Država k'o država. Malo je specifična, ali i ne vidi se to toliko osim po tom prijelazu, granici. Čak se i osjeća nekakav napredak, barem ga ja osjećam. Već sam bio ondje dvije i pol godine, sad sam se vratio. Puno toga se mijenja. Zaista se ne mogu požaliti. Kina, kazališta, kafići... Nije nimalo strašno živjeti tamo. Imam sve što trebam. Jedina neugodnost koju sam imao, ako se to može nazvati neugodnost, je da nekada ne žele pričati na ruskom jer su se sada više okrenuli Rumunjskoj i Europi. Ali sada će se to promijeniti kada se promijeni politička struja. Oni su u toj nekoj tranziciji u kojoj smo mi bili prije nekakvih 15-ak godina. Traže se - kaže Zekić.
Iako veseljak po rođenju, u Moldaviji, kaže, ne izlazi, a život ga košta jednako kao u Slavoniji, možda i manje.
- Cijene su u trgovinama puno jeftinije nego kod nas, a piće i hrana u restoranima i kafićima je otprilike kao u Đakovu - kaže nam Zekić, a đakovačka novinarka će pojasniti:
- Pivo je nekakvih 12 kuna, kava sedam-osam, dok se pošteno najesti možete i za 50-60 kuna, ovisno o tome što jedete. Dakle, nije skupo.
'Bili su Brazilci i Hrvati, sada idemo do Afrike'
Odlaskom iz Osijeka potpisao je ugovor s moldavskim Sheriffom na tri godine, ali to nikada nije garancija. Budući da sezona u moldavskoj ligi traje u skladu s kalendarskom godinom, Zoran je odradio svoju sezonu i zasjao na prvom mjestu sa 17 bodova prednosti.
- Sve se može promijeniti u nogometu. Jednostavno, šefu se može ne svidjeti način na koji igrate, iako možda budete prvi i to može prekinuti suradnju. Jedan je gazda, on daje svoj novac tako da isključivo sve ovisi o njemu. Moraš biti pametan. U svakom slučaju, ne mogu se požaliti. Sve je u redu za sada - priča nam nekadašnji trener Osijeka.
Sheriff ima svoju politiku kada su u pitanju transferi.
- Mi zapravo ne plaćamo ulazne transfere, već uzimamo one igrače koji su slobodni. Igrači imaju plaće otprilike kao oni iz gornjeg reda Osijeka. Do sada je bila praksa da se uzimaju svakakvi igrači, a sada ćemo se okrenuti tome da uzimamo igrače od nekakvih 25 godina da imamo mlađu momčad, bržu, snažniju, "gladniju". Sada smo doveli 5-6 takvih, a još ih 7-8 treba iz Afrike doći na probu - priča nam i dodaje:
- Kada sam bio prošli put u klubu su bili većinom Brazilci. Sada sam imao većinom Hrvate, a uskoro ćemo probati malo prema Africi gledati pojačanja - kaže.
U Sheriffu je uz njega sada bilo čak pet Hrvata, dva su sada otišla, a kaže, nije toliko neobično 'skoknuti' u Moldaviju iz Hrvatske.
- Nema tu ništa neobično. I ja sam otišao kada sam izgradio nekakvo ime u Hrvatskoj, imao sam neke uspjehe, ali privlači me izazov. Sada ćemo opet igrati kvalifikacije za Ligu prvaka. Treba nam malo pameti, sreće i ravnoteže da nešto probamo napraviti. To nisu stvari koje ti se pružaju u Hrvatskoj ili negdje u Europi, ali igračima i meni ne nedostaje niti "ptičjeg mlijeka" što se kaže.
'Navijači su kao u Dinamu'
Situacija s navijačima slična je kao u Dinamu. Politika je kriva za sve.
- Na europskim utakmicama bude pun stadion, no na domaćima ih baš i nema. Nešto kao situacija u Dinamu. Ali su politički korektni, nema nacionalističkih parola, sve pođe u redu kad su na utakmici - zaključuje Zekić.
Nogometna akademija Sheriffa funkcionira također zahvaljujući privatnom ulaganju gazde kluba, a niti jedan polaznik akademije ne plaća članarinu, niti bilo što drugo.
- Tako je. Uz fantastične uvjete, ne moraju ništa niti plaćati. Ostale akademije traže od svojih polaznika da im plate. Nažalost, mala je baza pa nema nekih većih rezultata. Politička situacija je nekakav kamen spoticanja da roditelji puste svoju djecu iz Moldavije kod nas - priznaje trener tamošnjeg prvaka.