Velikan Luis Figo u nedjelju će sa travnjaka San Sira posljednji put pozdraviti navijače i cijeli nogometni svijet, jedan od tri Portugalca među najboljih sto nogometaša svijeta odlučio se oprostiti od nogometa. Razmišljao je 37-godišnji Figo o još jednoj sezoni, no sunarodnjak Jose Mourinho rekao mu je kako na njega više ne računa. "Otići ću igrati u Kinu ako me netko pozove", rekao je potom i dalje željan igre, no kasnije je procijenio da je mirovina bolji izbor. Ostat će zapamćen kao član zlatne porugalske generacije koja nikad nije uspjela otići do kraja. Najbliže tituli su bili 2004., kad se razočaran porazom od Grčke u finalu EP-a oprostio od reprezentacije, u koju se vratio 2006. godine. Kao kapetan predvodio je Portugal na SP-u u Njemačkoj, gdje je njihova vrsta napravila najveći uspjeh još od vremena Eusebiovog Portugala, koji je osvojio broncu na SP-u 1966. Nakon ispadanja od Francuske pričalo se da Luis nije želio igrati za treće mjesto, a nikad nije razjašnjen pravi razlog neigranja.
U svojim najboljim danima Figo je  po dvaput vodio Barcelonu i Real Madrid do naslova prvaka Španjolske, sa "Kraljevskim klubom" 2002. osvojio je svoju jedinu Ligu prvaka. Navijači Barcelone nikad mu nisu oprostili odlazak u redove najljućeg rivala, pa su tako jednom prilikom gostovanja Reala na Nou Campu Figu "u čast" na teren bacili svinjsku glavu. Kad je odlazio iz Katalonije, policija je imala pune ruke posla kako bi smirila nemire bijesnih navijača. Kad je Real bio na pohodu prema tituli europskog prvaka 2002., bocama, upaljačima i drugim predmetima obasipali su ga dok je izvodio kornere ili se približavao tribini. Figo je sve to primao sportski, uvijek je ostajao pribran. Iako je sigurno bio razočaran odnosom navijača čiji je ranije bio miljenik, nikad nije pokazivao da ga to dira. Za oba velikana uspješno je nastupao po pet godina, te se u tom periodu dokazao kao jedan od najboljih u povijesti nogometa. Posljednje četiri godine je u Interu, s kojim je osvojio četiri talijanska naslova. Najsretnija zbog umirovljenja biti će njegova supruga Helen Svedin, koja je već izjavila da jedva čeka da se predaju mirnom životu u Portugalu.
NA VRHU NA IZMJENI STOLJEĆA
Početkom stoljeća bio je na svom vrhuncu i pobrao sve osobne nagrade, Zlatnu loptu (2000.), trofej Fifinog igrača godine (2001.), te niz manjih nagrada. Karijeru je započeo u Sportingu iz Lisabona, s kojim je osvojio tek Kup. Na proljeće 1995. Figo je potpisao predugovore s Parmom i Juventusom, zbog čega je kažnjen s dvogodišnjom zabranom igranja u Italiji. Zahvaljujući takvim okolnostima prešao je u Barcelonu, s kojom je odmah osvojio Kup Kupova. Uslijedila su dva uzastopna naslova u Primeri. Omiljeni igrač Barce u to vrijeme za rekordni iznos prelazi u Real Madrid. Taj su odlazak pratili neredi u Barceloni, koja mu nikad nije oprostila "izdaju".
FIGO: LIJEPO JE ZAVRŠITI S NASLOVOM PRVAKA U RUKAMA
U slavljeničkoj atmosferi zbog četvrtog uzastopnog naslova prvaka Italije, na San Siru će se protiv Atalante Figo oprostiti od nogometa. - Uvijek u karijeri cilj mi je bio pobjeđivati. Da li se radilo o partijama na malom nogometu ili velikim finalima. Da bih to ostvario morao sam se žrtvovati i jako se truditi. Sve što sam ikad osvojio plod je rada, rekao je Figo i zahvalio se svima što su ga podržavali tijekom karijere. - Želim se ispričati ako nekad u karijeri, zbog ozljeda ili nečeg drugog, nisam dao maksimum. A to se događalo i najviše pogađalo mene. Na kraju mogu reći da sam zahvlajujući nogometu upoznavao divne ljude, prijatelje koji ostaju zauvijek. Jedan je i predsjednik Moratti, a svi koje sam upoznao u Interu imat će posebno mjesto u mom srcu. Najveći osobni trofej za mene je što nikad nisam bio u sukobu s niti jednim suigračem.