Iako je najiščekivaniji dokumentarac u povijesti sporta ''The Last Dance'' najavljivan kao posveta zadnjem naslovu prvaka, šestom koji su osvojili Chicago Bullsi, od starta je bilo jasno kako je to serijal o njihovom najboljem igraču Michaelu Jordanu. Michael je bio središnja figura Bullsa i središnja figura prve dvije epizode, vjerojatno će biti i ostalih osam. Sve drugo bilo bi veliko iznenađenje.
Čak i veće iznenađenje nego pojava Michaela Jordana i Dream Teama na Olimpijskim igrama u Barceloni. Nikad u povijesti sporta nije posložena kvalitetnija i dominantnija momčad od reprezentacije SAD, momčadi koju je predvodio Michael Jordan. A Hrvatska je imala i kvalitete, i znanja, ali i sreće da odigra s njima dvije utakmice.
- Što reći o utakmici protiv jedne takve momčadi, legenda do legende, mega starovi... Kakvu taktiku složiti kad svi mogu zabiti kad se sjete... Na Jordana se igralo jedna na jedan, bez pomaganja, a ostale smo pokušavali zaustaviti koliko je moguće. No to je bilo iluzorno, naravno da su nas lako dobili – ispričao nam je pomoćnik izbornika Petra Skansija, Aleksandar Petrović, koji se prisjetio još jednog zanimljivog detalja:
- Bullsi su dvije godine ranije draftirali Kukoča i Jordan i Scottie Pippen su mu priredili ''dobrodošlicu'' na toj prvoj utakmici u Barceloni. Željeli su mu pokazati gdje dolazi i provjeriti koliko je čvrst. Imali smo dojam da je cijeli Dream Team bio fokusiran samo na njega. Toni se dobro držao koliko je to bilo moguće u takvim okolnostima...
Aco se prisjetio i uloge svog brata Dražena, koji je hrabrio i bodri ostatak momčadi uoči finala, pokušavao im uliti dodatno samopouzdanje i uvjeriti ih da se mogu nositi s velikim Jordanom.
- Dražen je na OI došao iz New Jersey Netsa, nakon odlične sezone, prepun samopouzdanja jer je protiv svih tih igrača igrao. Često je igrao protiv Jordana, čak su se i međusobno čuvali, i Dražen je uglavnom dobro igrao protiv njega. No jedan je detalj malo poznat. Naime, svi znamo kakav je Dražen bio, nikome nije priznavao da je bolji od njega, sa svakim bi ulazio u 'fight', čak i s Reggie Millerom, ali ne i s Jordanom... Na toj utakmici u Barceloni se moglo vidjeti koliko ga cijeni i respektira. A nakon Draženove smrti saznali smo koliko je Jordan cijenio njega, dao je par puta izjave u kojima je jesno rekao da je on jedna od najvećih igrača koji su došli iz inozemstva u NBA ligu te jedini stranac koji je protiv njega igrao bez straha u očima.
Jedan detalj malo je poznat košarkaškoj javnosti u Hrvatskoj, a to je da je Jordan odigrao utakmicu u Zadru, u lipnju 1982. godine, a na toj je utakmici igrao i Aleksandar Petrović.
- Nakon finala Dražen i Jordan su se pozdravili, izmijenili nekoliko kurtoaznih rečenica, vidio sam da gledaju u mom pravcu... Pitao sam kasnije Dražena o čemu se radi, i on mi je otkrio kako je Jordan pitao tko je onaj tip na klupi. Dražen mu je rekao da sam mu ja brat, a on njemu da me se sjeća jer smo igrali negdje jedna protiv drugoga.
Bila je to ta utakmica u Zadru.
- Pripremali smo se za SP u Kolumbiji 1982. godine. Na pripreme me pozvao Bogdan Tanjević, no kako je on potpisao ugovor s Casertom, reprezentaciju je preuzeo Ranko Žeravica i ja sam se ponovno morao izboriti za mjesto. Igrali smo protiv SAD i moram priznati da sam bio i poprilično bezobrazan i agresivan, išao sam svim sredstvima na tog mladog momka od jedva 20 godina. Igrali smo u Jazinama, ''borio sam se za goli život'' i dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima, i eto, to mu je ostalo u sjećanju...
Jedan detalj možda i najbolje oslikava Jordanovu veličinu.
- U polufinalu su oni igrali s Litvom i igrači Litve su s klupe snimali kamerama i foto aparatima utakmicu, odnosno, Jordana. Nakon utakmice svi su htjeli zajedničku fotografiju... To najbolje svjedoči o njegovoj veličini. Pojavilo se jako puno velikih igrača u vremenu nakon Jordana, ali mislim da je s pravom on najveći svih vremena...