Što da ja kažem mojim momcima osim da sam ponosan na njih, da su u finalu zaslužili trofej. Bili smo blizu, ali očito smo se negdje nekome zamjerili pa nam se ovako vraća, kaže trener Splita Zoran Vulić.

Nakon odgledane snimke finala još je sigurniji u dojam koji je i prije imao.

- Što je bilo dozvoljeno igračima i klupi Dinama, nama nije. Kriterij dosuđivanja prekršaja, dodjeljivanja kartona i odnosa prema trenerima nije bio jednak. Onoliko kartona u jednoj utakmici bez tenzija?! Ne znam, možda sam ja lud, možda nemam pojma o nogometu, a možda je u pitanju i to što sam iz Splita, a poznato je da mi ovdje stalno plačemo...

Žalosti ga takvo stanje, ali i to što nema naznaka da će uskoro biti bolje.

- Valjda će naša djeca promijeniti odnose u hrvatskom nogometu, jer mi nećemo sigurno. Nitko se ne pita što će biti sutra, hoću li ja dobiti otkaz zbog ovog poraza i tko će hraniti moje dijete i djecu mojih igrača. Svi mi živimo od nogometa, imamo djecu, i ona bi se veselila uspjesima svojih roditelja, a netko im to ne dozvoljava.