Za Nikolom Vlašićem već sada je sjajna sezona u dresu moskovskog CSKA, no u narednih mjesec dana tek ga očekuju prave stvari. U preostala tri kola ruskog prvenstva pokušat će dohvatiti plasman u Ligu prvaka, potom pomoći Dalićevoj reprezentaciji u ogledu s Walesom, da bi na koncu kao jedan od ključnih igrača trebao predvoditi U-21 reprezentaciju Hrvatske na Europskom prvenstvu koje se u lipnju igra u Italiji.
- Za mene nema odmora nakon završetka klupske sezone, 27. svibnja letim iz Moskve za Split, imam tek jedan slobodan dan prije okupljanja reprezentacije i utakmice s Walesom u Osijeku, a odmah nakon toga priključujem se mladoj reprezentaciji koja ide na Euro – kaže Vlašić.
Poznavajući Nikolu, ali još i više njegovog oca Joška, lako je moguće da će i tog 28. lipnja odraditi barem lakši regeneracijski trening.
- Lako moguće – nasmijao se i Nikola, zadovoljan dosadašnjim učinkom. U 29 odigranih utakmica za CSKA upisao je osam golova i sedam asistencija, a u top 10 igrača lige je i po broju uspješnih driblinga, broju šuteva na gol...
- Zadovoljan sam brojkama, ali individualna statistika manje je važna od ukupnog učinka kluba. A tu imamo još dosta posla. Tri su kola do kraja, Zenit je osigurao naslov prvaka, a mi pokušavamo uhvatiti Lokomotiv i Krasnodar koji su ispred nas četiri, odnosno dva boda. Prvo i drugo mjesto vode izravno u Ligu prvaka, a treći ide u kvalifikacije, i vjerujemo da možemo barem do tog cilja.
Dosta toga moglo bi biti jasnije već nakon nedjeljnog ogleda s prvakom Zenitom.
- Nisam siguran koliko su oni uopće napaljeni na tu utakmicu, s obzirom na to da su već osvojili naslov prvaka, i da su u glavama na odmoru. Možda će nam se jedino željeti osvetiti za poraz u prvom dijelu, ali mi spremno čekamo tu utakmicu i vjerujemo da u njoj možemo slaviti. Čini mi se da imamo podjednako težak raspored kao i konkurenti, ali sve je na nama.
Nikola je propustio zadnji ogled protiv gradskog rivala Dinama zbog crvenog kartona koji je zaradio protiv Krasnodara. Usput se i ozlijedio, tako da mu je pauza dobro došla.
- Dvije minute prije kraja utakmice startao sam na loptu i ozlijedio gležanj, a sudac mi je dao i drugi žuti karton. Osjetio sam jaku bol, no na sreću nije bilo veće štete, oporavio sam se i spreman sam za nedjelju.
U Rusiji su već počele špekulacije oko preslagivanja momčadi za narednu sezonu, a jedna od transfera o kome se glasno priča je i prelazak Vlašića u Zenit, praktično jedini klub koji može izdvojiti 15-20 milijuna eura koliko bi Everton mogao tražiti za njega.
- Sve što znam o tome je ono što sam pročitao u novinama i teško da nešto mogu reći na tu temu. Nisam razgovarao ni s ljudima iz Evertona s kojima imam ugovor. Vjerujem da me prate, premda ni o tome ne znam ništa. Nisam pričao ni s čelnicima CSKA, ne znam ni kakvi su njihovi planovi... Ali ne opterećujem se time, imamo još tri kola, trenutno sam igrač CSKA, a poslije što bude - kaže Nikola, koji ipak ima neke konkretne želje za narednu sezonu.
- Želim igrati u klubu u kome ću dobiti dobru minutažu, imati povjerenje trenera kao što ga imam kod Gončarenka, i naravno, boriti se za naslov. Bilo bi sjajno da to bude klub koji igra i Ligu prvaka, svatko tko igra nogomet ima taj cilj, no na primjer ni Inter i Manchester United ne igraju LP a u njima igraju igrači svjetske klase. Na koncu, i mi smo pobijedili Reala u okviru LP, a nismo prošli skupinu. To me malo žulja, volio bih igrati te nokaut faze, osjećam da je to nešto posebno.
Iako će se konačan dojam moći dati tek nakon završetka sezone, Nikola je poprilično zadovoljan.
- Moram biti zadovoljan nakon Evertona u kome nisam dobio pravu priliku. Meni je bilo jedino važno igrati, i zato sam tražio posudbu, i po meni povukao sam pravi potez. Uvijek težim boljem, ali ne treba biti ni neskroman. Odigrao sam 29 utakmica, svega dva puta me trener vadio pred sam kraj utakmice, odradio sam sezonu praktično bez ozljeda, i to u ligi koja je iznimno zahtjevna, u kojoj nigdje ne možeš unaprijed upisati bodove. I na koncu, mislim da sam kao igrač dosta napredovao.
Rusku ligu mnogi vide kao prvu po kvaliteti iza Liga petice.
- Liga je jako teška, sve se bazira na defenzivi, svi igraju čvrstu obranu i na kontra napade. Teško je probijati blokove, dolaziti u prilike, najbolja je potvrda što je prvi strijelac lige postigao svega 12 golova. No bez obzira na sve, mislim da sam dosta napredovao, pogotovo s iskustvom koje sam stekao u Ligi prvaka.
Kada su u pitanju reprezentativni ogledi, kalkulacija nema ni ne može ih biti, A vrsta mora pobijediti Wales, a U-21 protiv Francuske, Engleske i Rumunjske izboriti barem drugi krug natjecanja.
- Porazom u Mađarsku doveli smo se u situaciju da moramo pobijediti Wales jer nam je to jedna od najvažnijih utakmica. Vjerujem da mi to možemo i da je Mađarska bila smo loš dan. A što se tiče U-21 reprezentacije, mi smo dobri, ali i konkurenti su strašno jaki. Kad pogledam sastave Engleza i Francuza, većina njihovih igrača su nositelji u klubovima koji igraju Lige petice. I mi imamo kvalitetu s kojom se možemo nositi s najboljima, ali većina naših igrača ipak nema kontinuitet, malo igraju po klubovima...
Nedavno je obavio i telefonski razgovor s izbornikom Dalićem, koji je poznat po tome da često kontaktira sve kandidate za reprezentaciju.
- Zvao me izbornik odmah nakon ozljede, pitao me kako sam i hoću li biti spreman, kakvi su mi planovi... Naravno da ću biti spreman za reprezentaciju, a to što neće biti vremena za odmor nije presudno, ja sam navikao biti u ritmu, ne treba mi puno odmora.
Novost je da će okupljanje reprezentacije biti u Splitu, prvi put od kad je Nikola ušao u konkurenciju.
- To je nešto novo za mene, od kad sam ušao u mlađe kategorije reprezentacije nikad nije bilo okupljanje u Splitu. Lijepo da se to dogodilo, nadam se da ćemo uskoro zaigrati i na Poljudu zbog toga što navijači to zaslužuju. Doduše, bit će mi malo neobično spavati u hotelu u svom rodnom gradu, no to je najmanji problem.
Utakmice Lige prvaka igra na Lužnikiju
Nema Nikola nekih velikih dilema ni oko pozicije i uloge u Dalićevoj vrsti.
- Spreman sam na sve što izbornik traži, vidjet ćemo što će on odlučiti a ja se naravno nadam što većom minutaži...
Nakon Hajduka i Evertona, CSKA je treći Nikolin klub u tri sezone, a lako je moguće da će narednu zaigrati na posudbi i u četvrtom. Nešto slično već godinama prolazi Mario Pašalić i svi se slažu kako je to veliki problem.
- Jako smo dobri i često se čujemo. Mario mi je strašno drag, tako je mlad a već je toliko toga prošao, i ništa ga nije pokolebalo, gdje god dođe, dobro odigra. Znam koliko mu je teško, kaže kako su mu se izmiješali i gradovi, i klubovi i lige i jezici..., jedva čeka skrasiti se na jednom mjestu i odigrati par sezona u istom klubu. Evo, i u Atalanti igra odlično i ja se nadam da će mu se želja ostvariti. Naravno da se ne bih volio seliti svake sezone, ali to je život profesionalnog nogometaša, ne možeš uvijek utjecati na to.
Mariju se Rusija baš i nije svidjela za razliku od Nikole koji se brzo snašao.
- Sve je to individualno. Mario mi je dao neke korisne savjete koji su mi pomogli da se što prije snađem. Već sam naučio osnove ruskog jezika, upoznao sam Moskvu koja je prekrasan grad...
Utakmice Lige prvaka igrali su na Lužnikiju, stadionu koji za sve Hrvate ima posebno značenje.
- Naš stadion je mali i nema dovoljan kapacitet, tako da za velike utakmice klub iznajmi Lužniki. I baš svaki put kad sam tako dolazio pitali su me znam li da je Hrvatska igrala na njemu finale Svjetskog prvenstva. Ljudi su ovdje strašno ljubazni, svi su ti spremni pomoći. Sjećam se prvih dana kad bih izlazio iz prodavaonice s punim rukama vrećica da bi se uvijek netko ponudio za pomoć, otvorio vrata... Zanimljivo je i da navijači igračima bez obzira na rezultat utakmice zahvaljuju što su igrali za klub za koji oni navijaju.
Neke stvari su ga ipak iznenadile.
- Moskva je grad s najviše milijardera na svijetu, ali ima i ljudi koji jako teško žive, a u ostatku zemlje još i više, ogromne su razlike. Fascinira me koliko je grad uredan i čist, koliko se vodi računa o svakom detalju. Posebno su me oduševile stanice podzemne željeznice, to su prava remek djela arhitekture. Preporučili su mi da ih svakako moram vidjeti, malo sam se nećkao, ali isplatilo se, stvarno su posebne.
Negativna strana Moskve su velike gužve.
- Nekad mi do kampa ili stadiona treba 20 minuta, a drugi dan sat vremena. Prije sam sam vozio, ali sam brzo odustao, klub mi je osigurao vozača koji ima Moskvu u malom prstu, i on me vozi na treninge i utakmice, i gdje treba. Inače u prometu je vrlo živo, svi se ubacuju u trake, presijecaju put, tako da je bolje ne živcirati se nego pustiti sve u ruke profesionalcu.
Obožava boršč
Nikola živi na pola puta između kampa i stadiona, a susjede jedva da i viđa.
- Zgrada je ogromna, 30-ak katova, a ima toliko liftova da sam svaki put u liftu sam. Vrlo rijetko sretnem nekoga, čak ni susjede. Na ulazu u zgradu je recepcija s dva zaštitara kojima se mora najaviti svaki posjet, inače ne možete ući ni u garažu, a kamoli u zgradu.
Iako ruska hrana nije na nekoj posebnoj cijeni, Nikola je oduševljen ruskim nacionalnim jelom koje se zove boršč. Riječ je o ruskoj juhi s ciklom.
- Obožavam boršč, jeo bih ga svaki dan. Jako je ukusan, ima jako puno sastojaka, a inače obožavam i ciklu, tako da redovito pojedem dvije porcije. Čude se ovi moji u klubu da mi je boršč tako drag.
Potresla ga je nedavna zrakoplovna nesreće u kojoj je na Šeremetjevu poginulo jako puno ljudi.
- Uf, baš sam protrnuo kad sam čuo, bio sam šokiran. Mi često letimo sa Šeremetjeva, Aeroflot je naš sponzor i stalno letimo njihovim zrakoplovima. U gradu se već danima osjeća velika tuga među ljudima, nedavno je bila i komemoracija na Crvenom trgu za poginule... Žalosno, no život mora ići dalje.
Za kraj smo ga priupitali prati li Hajduk i kako mu se sviđa ova nova momčad.
- Naravno da pratim, Hajduk je moj klub. Jako mi se sviđa kako igraju, potentni su i mladi, trener Oreščanin je to jako dobro posložio, mladi poput Nejašmića, Palaverse i Bradarića dobivaju prilike. Posebno mi je drago što je Mijo Caktaš napokon dobio malo mira. Bilo mi je jako krivo kad sam čuo da ga se proziva i da mu se nabija na nos velika plaća. A kad je igrao za 5000 kuna i zabijao važne golove u Europi, nikome nije smetao. Od kad ja pamtim, Mijo uvijek igra odlično, stvarno je pravi vođa ove mlade momčadi, i zaslužuje svaku kunu koju mu klub plaća. Po meni je i Jairo jako dobar, malo su i njega uzeli na zub na početku, ali je i on potvrdio da je pravo pojačanje za Hajduk – zaključuje Vlašić.