IVICE, A GDJE JE TAJ TVOJ VELIKI BROD?
More, ronjenje i plivanje pomogli su Ivici Kosteliću da zaliječi ozljedu leđa.
- Najviše sam napravio 2006. U deset dana 800 kilometara. Lovio sam ribe, mogu se pohvaliti kirnjom od 9,5 kila - prepričao je Ivica “pripreme” za sezonu.
U obilaženju hrvatskih otoka mještani bi ga prepoznali i pitali: “Ivice, a gdje je ta tvoja velika lađa kojom ploviš?”
- Nisu znali da sam u običnom gumenjaku - odgovorio bi kroz smijeh Ivica.
I nakon druge olimpijske medalje “pripreme” će uvijek ostati iste. Gumeni čamac, ronjenje, plivanje. I Mljet.
TRENER GIPS IZ EKIPE IZBACIO SUPRUGU PREDSJEDNIKA KLUBA
Anti Kosteliću smisao života bio je djevičanski čist sport. Dobio je posao trenera rukometašica. Izdržao je sedam dana jer je iz ekipe izbacio suprugu predsjednika kluba, koji je ujedno bio jedini financijer. Vođen svetim ciljem, osvajanjem olimpijske medalje, djeci je usadio pobjednički duh. Na utrke su odlazili posuđenim kombijem, kojem se, kako piše u knjizi Dana Figenwalda, truba javljala pri svakom skretanju ulijevo. Godine 1997. Janica je nastupila u 22 utrke i u svima pobijedila.
ZADIVILA SVIJET, A TREBALA JE BITI BALERINA ILI TENISAČICA
Dok je Ante Kostelić trenirao Ivicu, Janica je okolo trčkarala i gledala treninge.
- Kaj buš s malom - upitali su Antu.
- Ona bu tenisačica ili balerina.
- Ma jesi ti lud? Pa pogledaj kakve ona motoričke sposobnosti ima.
- Znam, ali nemam novca za dvoje.
Predsjednik Skijaškoga kluba Zagreb Ivo Drinković dao joj je skije svog sina. Čim je stala na njih, Janica je odmah proskijala. Poslije osamnaest godina umirovila se kao najbolja skijašica svih vremena.
ODBILI MAMU, KOJA JE TRAŽILA POMOĆ
Mama Marica zatražila je od HOO-a uoči Olimpijskih igara u Naganu 1998. da radi lakših treninga financira boravak uz stazu, a ne u udaljenom olimpijskom selu. Antun Vrdoljak ju je odbio, što mu Ante Kostelić nije zaboravio niti će mu ikad oprostiti. U osvajanje olimpijskih medalja Ivica i Janica uvijek su kretali od majčina štednjaka. Mama bi kuhala što su htjeli.
- Ivica nikad nije bio nešto izbirljiv. Jeo bi uvijek ono što bih spremila. Nije bilo problema - rekla je mama Marica.
Otišao kockati pa jedva spasio Ivicu i Janicu
Nisu imali za hotel, pa su spavali u šumi.
- Kad bi oni zaspali, spustio bih se do kockarnice i probao nešto zaraditi. Tu večer dobio sam nekoliko tisuća šilinga. A kad sam se vratio, njih dvoje u vrećama već je bio prekrio snijeg - ispričao je Ante.