Vodili smo 3-0, a na poluvremenu je Mourinho ušao u svlačionicu i poludio, započeo je svoje prisjećanje na događaju iz Real Madrida Emmanuel Adebayor (35). On je pola sezone na posudbi u kraljevskom klubu proveo 2011. godine, a trener je tada bio karizmatični Portugalac.
- Udario je hladnjak, televizor, bacao bočice s vodom... 'Ubio' nas je sve. Sjećam se da je jednom poludio na Ronalda nakon što je zabio hat-trick. Rekao mu je: "Svi pričaju da si najbolji na svijetu, a igraš loše. Pokaži mi da si najbolji". Ronaldo je pristao. Uvijek je mogao do hat-tricka, ali uvijek je pričao o onima koje je propustio zabiti - ispričao je Adebayor u velikom intervjuu Daily Mailu.
- Mi smo na treningu pokraj Ronalda izgledali kao djeca. Dodavao je petom, kontrolirao loptu vratom, jednom je pet sekundi držao loptu, a nije je ni dotaknuo! Kako je to uopće moguće? Sergio Ramos i ja smo bili najjači u teretani, ali onda je došao Ronaldo. Mi bismo napravili pet serija, a on 30!
Majka se bavila crnom magijom, obitelj ga iskorištavala zbog novca
Adebayor je jedan od igrača s najzanimljivijom, najneobičnijom, a možda i najluđom obiteljskom pričom. Odrastao je u siromašnom Togu, obitelj ga je iskorištavala zbog novca, a majku je 2014. godine čak izbacio iz kuće jer je, smatrao je tada, na njemu koristila crnu magiju. U samim počecima svoje karijere, zbog prevelikih očekivanja i ljudi koji su se željeli okoristiti, razmišljao je i o onom najgorem.
- Želio sam pomoći obitelji, ali oni su na mene stavili veliki pritisak. Kad je obitelj siromašna, onda su siromašni svi i velika je solidarnost. Svatko bi za svakoga primio metak. Kada jedan uspije, onda osjeća da duguje svima. U Metzu sam sa 16 godina zarađivao 3000 funti mjesečno, a obitelj je tražila da im kupim kući vrijednu 500.000 funti. Klubu je bilo dosta mog ponašanja... Sjećam se jedne večeri, ležao sam na krevetu i razmišljao treba li meni sve ovo. Ispod stana mi je bila ljekarna, otišao sam i kupio nekoliko paketa tableta, rekao sam da ih šaljem u Togo, inače mi ne bi prodali. Bio sam spreman sve popiti, ali onda sam se čuo s najboljim prijateljem i zbog njega sam uvidio da vrijedi živjeti, da mi je Bog možda pripremio nešto posebno... - rekao je Adebayor koji je iz Metza otišao u Monaco, a onda ga je u Arsenal doveo Arsene Wenger.
- Kad me Wenger nazvao igrao sam nogomet na ulici s prijateljima u Togu. Jedan od njih se javio na mobitel, rekao da me treba Wenger, a ja sam mu dobacio da se ne zeza i vrati se igri. Ubrzo je zazvonio opet, stvarno je bio Wenger. Pitao je imam li ikakve uvjete, a ja sam tražio jedino dres Nwankwa Kanua s brojem 25 i njegov ormarić u svlačionici. Bio je moj idol - ispričao je Togoanac.
Za navijače Arsenala je bio izdajica, iako ga je Wenger potjerao
- Arsenal je bio gospodska momčad. Igrali smo se, bilo nas je lijepo gledati, ali nismo znali biti prljavi. Jednostavno nismo mogli. United i Chelsea su imali jake igrače kakvi su nama nedostajali. Rio Ferdinand je na terenu vrijeđao svakoga, bio je pravi 'psiho'. Nemanja Vidić je bio stijena. Jednim prstom je mogao blokirati napadača. Natrči na tebe, ispriča se, udari te, opet se ispriča. Izdere se na tebe i pri tome te malo i popljuje... taj je čovjek bio spreman ubiti na terenu.
Kada je iz londonskog kluba 2009. godine preselio u Manchester City, navijači su ga prozvali izdajicom. Iako Arsenal nije napravio apsolutno ništa da ga zadrži u klubu, iako mu je Wenger sam rekao da na njega više ne računa. Iste je godine zabio Arsenalu u dresu Cityja, gol je proslavio raširenih ruku na koljenima ispred navijača Arsenala, a prema njemu su poletjele stolice, kovanice, boce,... Adebayor je samo stajao, nije se pomaknuo ni milimetar.
- Da me je pogodio snajperist, ne bi me oborio. Nisam niti jednom trepnuo. U tom se trenutku nisam osjećao kao čovjek. Bio sam spreman umrijeti. Kad napustiš Arsenal, automatski postaneš izdajica, ali klub nije napravio apsolutno ništa da nas zadrži. Otišli smo Kolo, Fabregas, Clichy, Van Persie i ja. Nisam samo tako otišao u City, imao sam ugovor na pet godina s Arsenalom, ali jednog jutra sam došao u klub i Wenger mi je samo rekao da moram ići. Tražio sam još jednu godinu, da vidimo hoće li funkcionirati, on je odbio. Rekao mi je jasno da, ako ostanem, sigurno neću igrati. Ljudi misle da je nogomet obitelj, ali to je sve samo posao - priča Adebayor kojeg su navijači Arsenala častili svakojakim uvredama.
Odrastao bez struje i WC-a, veliku nuždu obavljao na plaži, preživio atentat
- Skandirali su mi 'Mama ti je kurva, a otac čistač slonova'. Moj je otac tada radio u mjenjačnici, a majka je bila poslovna žena... Sad sam se umorio i ostario. Jedno vrijeme se uz moje prezime vezalo samo negativno. Govorili su da volim novac, kao da sam samo ja mijenjao klubove. Da bi me ljudi mogli razumjeti, trebaju otići mojoj kući u Togo. Tamo nismo imali nikakve uvjete za igru. Tereni su nam bili od pijeska, gol bi se srušio svaki put kada bi prejako napucao loptu. Na kući mi je prokišnjavao krov. Svake sam se noći budio da istresem vodu iz kanti. Nismo imali struje, koristili smo svijeće. Nismo imali ni WC, a kada si morao obaviti nuždu, išao si na plažu. To je kao da skinete kupaći na plaži u Miamiju i obavite što trebate... To je bio moj život.
- Po susjedstvu smo tražili televiziju na kojoj smo mogli gledati nogomet. Ali nisam bio svjestan da su igrači koje vidim na ekranu stvarni. Mislio sam da je riječ o nekoj igrici na kojoj se izmjenjuju slike. Tek kada sam otišao igrati u inozemstvo i kada su mi ljudi krenuli govoriti da su me vidjeli na TV-u sam počeo vjerovati da je George Weah stvaran. Da možda i Zidane postoji. Tako je izgledao nogomet kroz moje dječje oči - rekao je Adebayor koji je s godinama postao jedna od ikona afričkog nogometa. Predvodio je reprezentaciju Toga kao kapetan, preživio je 2010. godine atentat na autobus s momčadi. Ubijeni su tada vozač, pomoćnik izbornika i novinar, a nekoliko igrača je ozlijeđeno.
- Sve što smo mogli čuti tih 42 minute su bili pucnjevi. Lijevo, desno, sprijeda, iza sebe. Moji su prijatelji dozivali pomoć, ali nismo mogli ništa. Bio sam kapetan i morao sam smiriti ostale, rekao sam im da nazovu obitelji, a ja sam nazvao djevojku koja je bila trudna i rekao da dijete nazove po meni. Na kraju sam joj rekao: "Nazvat ću te kasnije ako preživim ovo".
Preživio je. Danas igra Bašakšehiru. Nakon Francuske u kojoj je nosio dresove Metza i Monaca, Engleske gdje je igrao u Arsenalu, Cityju Tottenhamu i Crystal Palaceu te Španjolskoj u kojoj je proveo pola sezone, Turska je četvrta zemlja u kojoj zarađuje svoj nogometni kruh.