Michael Jordan je ispod dresa Bullsa uvijek nosio gaćice svog Sveučilišta North Caroline, Gabor Kiraly uvijek je branio u sivom donjem dijelu sive trenirke, Tiger Woods zadnjega dana turnira uvijek nosi crvenu majicu, a Serena Williams ne mijenja grudnjak dok god pobjeđuje... Brojni su primjeri neobičnih rituala ili amajlija koje na natjecanjima nose sportaši i njihovi treneri.
POGLEDAJTE VIDEO: Šetnja 'bijelih' uz more
Tako primjerice izbornik Zlatko Dalić za vrijeme utakmica u džepu uvijek ima krunicu, Sandra Perković na sva natjecanja nosi sretnu igračku, a novi trener Hajduka, Talijan Paolo Tramezzani, ima poseban sretni prsten. Za vrijeme utakmica taj prsten mu je uvijek na ruci, što nije promaklo iskusnom oku našeg fotoreportera Hrvoja Jelavića, koji je primijetio i kako je novi trener Hajduka na Šubićevcu često dodirivao i trljao taj svoj prsten, vjerojatno za sreću.
Pitali smo o čemu je riječ, ali novi trener Hajduka nije bio spreman razgovarati na ovu temu. Neslužbeno pak saznajemo kako prsten nije oznaka pripadnosti nekoj organizaciji, nego je usko vezana uz Tramezzanijevu obitelj, jako mu puno znači i zbog toga ga već odavno i nosi. Na stranu vjeruje li Tramezzani da mu je pobjedu na Šubićevcu donio sretni prsten ili Tonio Teklić, to je njegova stvar, ali zanimljivo je kako je baš Teklić najednom izbio u prvi plan.
Najprije je na predstavljanju novog trenera spomenut u kontekstu igrača koji su dugi niz godina na Poljudu a nikad nisu dobili pravu priliku, potom je baš on izabran za intervju tjedna, da bi u najavi susreta u Šibeniku baš on dao izjavu za klupsku televiziju. Takve se slučajnosti u Hajduku ne događaju, a iza svega se krije novi sportski direktor Hajduka.
- Trener određuje sastav, ovo je njegova momčad, on je izabrao početnu postavu za danas – odgovorio nam je na Šubićevcu Nikoličius kad smo ga upitali je li istina da je pomogao Tramezzaniju pri sastavljanju momčadi.
Pa iako je nakon utakmice Tramezzani kazao kako je "ovaj sastav imao u glavi od prvog treninga'' u to je jako teško povjerovati. Prije će biti da je prihvatio sugestije onih koji bolje poznaju situaciju u klubu, a među njima svakako i sportskog direktora Nikoličiusa. I nema tu naravno ničeg spornoga, sportski direktor provodi dugoročnu strategiju kluba, a trener je tu da iskoristi najbolje od kadra koji mu je na raspolaganju. Oni su najbliži suradnici, moraju uvažavati mišljenja jedan drugoga, i svaka sugestija ovakvoga tipa je i te kako dobrodošla, pogotovo u situaciji kad je trener novi i ne poznaje dovoljno ni svoju momčad, a kamo li protivnika. A kad sve rezultira uspjehom, kao u Šibeniku, razlog za zadovoljstvo je još i veći.
Odavno tvrdimo kako su igrači Hajduka puno kvalitetniji od igre koju prikazuju i rezultata koji ostvaruju. Treba im samo malo reda i samopouzdanja da to i pokažu na terenu. Da svaki igrač igra na svojoj poziciji, da se pridržavaju dogovorene taktike i da poštuju suigrače i igraju jedan za drugoga. Je li to zasluga Nikoličiusa ili Tramezzanija, posve je svejedno, ali ako ćemo nagađati, Tramezzani je bio dovoljno iskusan da prihvati većinu sugestija Nikoličiusa dok sam ne pohvata konce i dobije pravi uvid u mogućnosti ove momčadi. Kako god okrenuli, u četiri treninga nije mogao napraviti čudo, pa makar na ruci nosio i čudotvorni, a ne samo sretni prsten.