Eliud Kipchoge, najtrofejniji maratonac svih vremena, čovjek je ogromne volje i samodiscipline.
Svaki dan ustaje u 5:00 i odlazi na jutarnje trčanje. Živi praktički na dvije lokacije: u Eldoretu (Keniji) gdje živi sa suprugom i troje djece te u trening kampu na 2,5 kilometara nadmorske visine gdje prostor dijeli s kolegama.
Kipchoge je, zapravo, maratonska verzija Usaina Bolta. Dobrostojeći čovjek, koji ipak i dalje 'riba wc'.
Od dana kada se počeo ozbiljno baviti sportom, zapisao je svaki svoj trening u bilježnicu. Danas već ima 15 bilježnica - po jednu za svaku godinu koju je proveo na svjetskoj atletskoj sceni.
Jedan neobični detalj, a možda i tajna njegovog uspjeha, jest da na treninzima nikada ne daje sve od sebe. Zna procijeniti u kakvom je stanju njegovo tijelo i um te uvijek ide 'tek' do 80-90 posto.
Stopostotni učinak pak čuva za same utrke - za maratone, koje u pravilu i osvaja, i za rekorde, koje redovito ruši.
A napravio je to i prije dva dana u Berlinu kada je stazu dugu nešto više od 42 kilometra istrčao za dva sata, jednu minutu i 39 sekundi i tako srušio dotadašnji svjetski rekord za čak 78 sekundi.
- Jednostavno ću pokušati otrčati svoje osobno najbolje vrijeme. Ako i završi kao novi svjetski rekord, bit ću sretan. Ali, i dalje ću ga tretirati kao svoj najbolji rezultat - rekao je uoči Berlina.
A sve je počelo još u školi. Kao dijete, Kipchoge je svaki dan trčanje koristio kao 'prijevozno sredstvo' - trčao je od kuće do škole i nazad.
Kao najmlađi od četvero djece, odrastao je u malom selu Kapsisiywa. Majka mu je radila kao učiteljica, a otac je preminuo dok je još bio mali.
- Samo sam vidio slike - rekao je jednom prilikom o svome ocu.
Nakon što je završio školovanje, Kipchoge je pomogao u uzdržavanju svoje obitelji tako što je prikupljao mlijeko od susjeda i prodavao ga na tržnici.
S trčanjem nije prestao, a konstantu inspiraciju imao je u Patricku Sangu - sunarodnjaku koji je napustio Kapsisiywu kada je otišao studirati u Texas te nakon toga osvojio olimpijsku srebrnu medalju na 3000 metara s preponama. Po povratku u rodno selo, počeo je organizirati razna sportska događanja.
Na jednom od njih, 2001. godine, upoznao je i Kipchogea, koji je tada imao samo 16.
- Jedno dijete mi je prišlo i pitalo me za program treninga - rekao je Sang u nedavnom intervjuu - Svaka dva tjedna, ja bih mu dao program koji treba pratiti i to je trajalo mjesecima.
Kipchoge se nakon nekoliko mjeseci vježbe prijavio na regionalnu utrku i pobijedio - tek tada je Sang saznao ime dječaka.
- Tvoja majka bila mi je učiteljica u vrtiću - rekao mu je Sang i poklonio vrijedni Timex, s obzirom da si Kipchoge u to vrijeme nije mogao priuštiti sat.
Od tada su postali nerazdvojni...
- Kad si mlad, uvijek se nadaš da ćeš jednoga dana postati netko i nešto - rekao je Sang - A na tom putovanju trebaš nekoga da te drži za ruku i vodi. Nije bitno tko je ta osoba, dokle god vjeruje u tvoje snove. Kada nađete mladu osobu strastvenu oko nečega, nemojte ju razočarati. Dajte joj ruku i gledajte ju kako se razvija i raste.
A Kipchoge je bio još direktniji pri objašnjavanju njihovog odnosa:
- Da nisam upoznao njega, moj bi život bio potpuno drugačiji.
Kipchoge je 2004. godine osvojio brončanu, a 2008. srebrnu medalju na Olimpijskim igrama na 5000 metara. Međutim, dogodio mu se jedan loš dan i u kvalifikacijama za OI 2012. završio je sedmi te se nije pridružio timu.
Srećom, svoje frustracije usmjerio je prema nečemu pozitivnome - odlučio se okrenuti maratonu. Zamjena staze za cestu bila je pun pogodak.
U debitantskom maratonu u Hamburgu završio je prvi s vremenom 2:05:30. Nekoliko mjeseci poslije završio je drugi u Berlinu, iza Wilsona Kipsanda, koji je morao postaviti novi svjetski rekord kako bi u zadnjim kilometrima pretrčao Kipchogea.
Od tada je nepogrješiv. Osvojio je osam od osam maratona u nizu, uključujući osvojeno zlato na Olimpijskim igrama 2016. godine, kada se cijeli trkački svijet zapitao postoji li nešto što taj čovjek ne može.
Sa svojih 1,67m i 56 kg, Kipchoge ima takvu anatomiju tijela da je gotovo savršena za trčanje. U svom tijelu nema niti gram 'suvišnog materijala'.
S druge strane, duboke bore na obrazima daju mu dojam starijeg čovjeka, punog mudrosti. A izgled ne laže, jer zaista mudro zbori...
- Samo oni disciplinirani su zaista slobodni. Ako nisi discipliniran, rob si svog raspoloženja i strasti - jedna je od njegovih mudrih izreka.
A ako vas zanima tajna uspjeha ovog vrhunskog sportaša, on ju je sažeo u poprilično jednostavnu formulu: