Imate fotografije sa sportskim legendama? Šaljite nam ih na sport24@24sata.hr, Viberom i WhatsAppom na broj 099/224-2424 ili na Facebook stranicufacebook.com/24sataSport/. Svaka fotografija objavljena u tiskanom izdanju 24sata bit će honorirana.
On nije igrao košarku, on se igrao i uživao u igri. Jedan od velikana hrvatske košarke svakako je Krešimir Ćosić, dobroćudni ‘div’ koji se nikad nije otisnuo u NBA ligu, ali je iz SAD-a u Hrvatsku osim novog košarkaškog znanja donio i nova vjerska znanja kojima je udario temelje Crkvi svetaca posljednjih dana na ovim područjima. Svoje znanje širio je samo 47 godina kad je umro u SAD-u nakon kratke i teške borbe s rakom limfoma.
- Vise uživam u igri nego što pokušavam zagorčati život protivniku, tako da igram slobodnije nego uz neku nepotrebnu malicioznost. Drago mi je kad protivnik igra dobro. Želim dobiti, ali nisam spreman služiti se svim sredstvima, i poraz ne shvaćam tragično. Ne igram tako da nekoga povrijedim, ali često ima grubljih trenutaka. To je tako: treba igrati ili ostaviti košarku. Za mene s izlaskom na teren brige prestaju: tada se igra – rekao je svojevremeno Reneu Bakaloviću za Start, Krešo Ćosić.
A sve je počelo još 1948. …
Još golobradi potegnuo od Zadra do SAD-a
Krešimir Ćosić rođen je u Zagrebu, 26. studenoga 1948. No, prve je košarkaške korake napravio u Zadru gdje su ga počeli primjećivati kao četrnaestogodišnjaka. Dvije godine kasnije debitirao je i za seniorsku momčad KK Zadra, a već tada se vidjeli kako taj dečko ima ‘ono nešto’. U premijernoj je sezoni osvojio prvenstvo sa Zadrom, a isto je napravio i 1967. I 1968.
Tih je godina zaigrao i za reprezentaciju Jugoslavije. Praktički golobradi devetnaestogodišnjak uzeo je s dva srebra – 1967. na Svjetskom prvenstvu u Montevideu i godinu kasnije na Olimpijskim igrama u Mexico Cityju. Tada je bio i u svojevrsnoj reprezentaciji Europe, a ona mu je bila odskočna daska za korak dalje.
Svoju virtuoznost na terenu odlučio je pokazati i van Europe. 1969. otišao je u Ameriku. Sve se to dogodilo posredstvom Finca Velkka Vainia na čiji je prijedlog Krešo otišao igrati i studirati na sveučilište Brigham Young.
Odlazio je u SAD, a nije znao engleski. No, osobi takve karizme i vedra duha to nije smetalo jer je znao iskomunicirati i bez riječi.
- S obzirom na to da se on uoči dolaska dopisivao s BYU-om preko Kapičića, oni su mislili da stiže netko tko odlično govori engleski, a on koji nije znao više od “hello” i “goodbye”. Prilično se iznenadio kada je saznao da su konzumacija i najmanjih količina duhana i alkohola strogo zabranjeni – rekla je njegova kćerka Ana za Večernji list.
Od prvog kontakta s Mormonima krenuo je njihovim putem
Došao je u Provo u američkoj državi Utah te je iz katoličke Hrvatske i komunističke Jugoslavije stigao na njemu nepoznato područje. Nije znao jezik, ali bio je upoznat s tamošnjom vjerom koja je nadalje uvelike usmjerila njegovu karijeru.
.- Taj naš prvi susret bio je na obiteljskoj večeri, koje mormoni imaju svakog ponedjeljka. Cijela obitelj je na okupu, razgovaramo, molimo, igramo se, čitamo... Tako je bilo i te večeri. Krešo je sjedio na kauču, a onako visokom koljena su mu bila u razini glave. Moj muž Truman pitao ga je kako se preobratio. Nije znao puno engleskog, pa je rekao: 'Pročitao sam Knjigu mormona, istinita je i kršten sam' – rekla je za portal 100posto Ann Madsen, žena zaslužna za Krešino preobraćenje.
Sveučilište je bilo mormonsko te se tamo nije smjelo piti ni pušiti. Ćosića je to isprva iznenadilo, ali ubrzo se priviknuo na svoj novi život. Nastavio je osvajati odličja s reprezentacijom Jugoslavije, ali i sa Sveučilištem za koje je igrao. Prvu sezonu je u prosjeku imao 17.4 poena i 12.6 asistencija, odnosno double-double prosjek. Na drugoj je godini imao prosječno 15.1 poena i 12.6 asistencija po utakmici, a tada je vodio momčad do naslova prvaka WAC-a ( Western Athletic Conference). U trećoj je sezoni u prosjeku zabijao 22.3 poena i imao 12.8 skokova.
I te su godine osvojili prvenstvo, a Ćosić je bio prvi neamerikanac kojeg su u United Press Internationalu uvrstili u All-American tim.
Zovu Lakersi i Blazersi, ali srce kaže Zadar
Danas mnogi košarkaši što prije žele otići na NBA draft, a Kreši se nije žurilo u najjaču svjetsku košarkašku ligu. Nakon tri maestralne sezone ipak je otišao na Draft gdje su ga kao prvi pick desete runde birali Portland Trailblazersi za koje nikada nije zaigrao.
. - Da sam to prihvatio, postao bih prvi stranac koji nastupa u NBA ligi, no budući da me profesionalna košarka nije zanimala odlučio sam ostati na fakultetu i završiti studij ekonomije. Zamisli, potpišem ugovor, kupim ranč, oženim se, zaradim novac, dobijem djecu Johna i Juliettu... a ako ću po mormonskom, onda bih ih imao sedam do trinaest... pa onda moram kupiti još veću kuću i preseliti se na vrh neke planine – rekao je tada Krešimir Ćosić.
I sljedeće godine nije se odvažio otići u NBA jer je srce zvalo u Zadar, a zainteresirani su bili LA Lakersi.
- Na sve ponude profesionalaca odgovarao sam na isti način: sve sam odbio. Nikako nisam mogao prihvatiti profesionalizaciju u kojoj bi isključivo novac upravljao mojim životom i bićem. Nisam se htio cijeli podrediti košarci i biti samo košarkaš. Bilo mi je jasno da život ima mnogo šire, dublje i više dimenzije od igre, a da je čar igre u pravom, a ne u kupljenom nadmetanju. Tako sam rano odlučio da mi novac, slava i taština ne smiju značiti ništa. Igram, živim i u tome ću uspjeti.
Nikad nije trčao za novcem te ga je put odveo natrag u Zadar. Tamo ga neki i nisu najbolje prihvatili zbog noviteta kojeg je donio sa sobom. Svojevremeno je situaciju s Ćosićem objašnjavao njegov suigrač Giuseppe Gjergja.
- Velik je bio problem zbog Ćosića kad se otkrilo s kakvim se sadržajem vratio iz Amerike. O njemu i njegovu propovijedanju zborilo se na svim mogućim mjestima, od mjesnih zajednica, komiteta, instituta, svih mogućih institucija i partijskih ćelija pa sve do boračkih veterana iz Drugog svjetskog rata. Ćosića nisu nikad priveli, imao je preveliku karizmu, ali su ga beskrajno anatemizirali – vrlo je brutalno potjeran iz Zadra s optužbama da je nesposoban i da je lopov, da je ukrao 800.000 maraka. Otišao je u Olimpiju u Ljubljanu pod okrilje jednog od najjačih ljudi u Jugoslaviji, Staneta Dolanca koji ga je uzeo u zaštitu – rekao je Giuseppe.
Od 1973. Do 1976. Bio je u Zadru, a zatim je otišao igrati za slovensku Olimpiju. Iako je bio ‘pod paljbom’, Ćosić je donio još dva prvenstva Zadru te je bio prva violina kluba u zlatnim godinama zadarske košarke. Klub je tada znao imati i po 25 pobjeda zaredom.
Ali ni odlazak u Olimpiju nije ga spriječio da igra za Zadar. Znao je na funkciji trenera igrača u slovenskom klubu zamoliti da se utakmica pomakne kako bi on mogao stići u Zadar i odigrati utakmicu za matični klub. Nakon toga je prešao u talijanski Sinudyne kao igrač. Tamo je igrao dvije godine i osvojio dva prvenstva.
Sve je završilo u Zagrebu
Vratio se opet u Hrvatsku i zaigrao za Cibonu s kojom je 1982. uspio osvojiti domaće prvenstvo i Kup te europski Kup kupova protiv Reala. Morao je i u dresu Cibone igrati protiv Zadra. Isprva to publika nije dobro prihvatila, ali nakon nekoliko trenutaka na parketu, magični Krešo jednostavno nije bio osoba koju su mogli grditi već su mu samo zapljeskali.
Po dolasku u Cibonu osvrnuo se na svoju dotadašnju karijeru.
- Ne znam može li se govoriti o dječačkom žaru u 32. godini, ali ja sam uvijek tako prihvaćao košarku. Bilo je prigoda kad sam mogao biti vrlo dobro plaćen, a igrao sam gotovo bez centa. Uvijek sam smatrao da igrač ima izbor hoće li od nekog kluba izvući sve što može ili pokušati dobiti sve što se može. Meni je najvažnije dobro se zabaviti i dobiti. Sve drugo - kad dođe...
- Nakratko sam uvijek gubio. Da je bilo koji od mojih kolega potpisivao moje ugovore, dobio bi više od mene na godinu ili dvije, ali ne bi izdržao koliko sam ja izdržao – rekao je za Start.
Nakon toga postao je izbornik jugoslavenske reprezentacije s kojom je 1986. Osvojio srebro na EP-u u Španjolskoj te je 1988. Na OI u Seoulu osvojio isto srebro. Poslije trenerske karijere posvetio se i diplomatskoj te je radio kao ministar savjetnik u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Washingtonu.
Cijelo vrijeme je uz njega bila i vjera koju je želio predstaviti u RH. Uz pomoć katoličkog svećenika preveo je Knjigu Mormon ate ju takvu možemo čitati i danas. No, njegov je život naprasno prekinut. Dijagnosticiran mu je rak limfoma od kojeg je preminuo 25. svibnja 1995. u Baltimoreu. Pokopan je na Mirogoju pod arkadama.
Nakon smrti uvršten je u kuću slavnih, odnosno Hall of fame kao treći neamerikanac kojem je to uspjelo, a od 1998. njegovo ime nosi i hrvatski Kup, dok od 2008. Njegovo ime nosi i nova dvorana u Višnjiku. Izabran je i među 50 najboljih košarkaša svih vremena kao i među 50 osoba koje su pridonijele razvoju Eurolige.
Uspjesi u klupskoj karijeri:
- Prvak Jugoslavije sa Zadrom 1965., 1967., 1968., 1974. i 1975.
- kup Jugoslavije sa Zadrom 1970. (priključio se iz SAD-a)
- prvak Italije sa Sinudyneom (Virtus Bologna) 1979. i 1980.
- prvak Jugoslavije s Cibonom 1982.
- kup Jugoslavije s Cibonom 1981., 1982. i 1983.
- Kup pobjednika kupova s Cibonom 1982.
Uspjesi u reprezentativnoj karijeri:
- Srebra s OI 1968. i 1976.
- zlato s OI 1980.
- srebra sa SP-a 1967. i 1974.
- zlata sa SP-a 1970. i 1978.
- srebra s Eurobasketa 1969., 1971. i 1981.
- zlata s Eurobasketa 1973., 1975. i 1977.
- bronca s Eurobasketa 1979.
Individualni uspjesi i priznanja:
- MVP igrač Eurobasketa 1971. i 1975., 1991.
- u izboru FIBA-e izabran među 50 najvećih igrača svih vremena
- 2008. izabran među 50 osoba koje su najviše doprinijele razvoju Eurolige
- 1996. izabran je kao tek treća osoba iz inozemstva u Basketball Hall of Fame u Springfieldu
- 2006. umirovljen je njegov dres s brojem 11 na Brigham Young Universityju
- 2007. primljen je u FIBA Hall of Fame
- od 1998. hrvatski kup nosi naziv Kup Krešimira Ćosića
- Zadrova dvorana na Višnjiku nosi njegovo ime...