Oduvijek su majstori s nogometnom loptom. Udarali je na travnjaku ili parketu. Od nekad Eusebija, Ruija Coste, Luisa Figa do danas Cristiana Ronalda, pa Ricardinha u futsalu... Teško da je u Portugalu sagrađena kuća ili stan u kojem nema dresa s tim najvećim portugalskim nogometnim proizvodima.
Rukomet? Ako je jedan stanovnik Lisabona od njih 100 prije Europskog prvenstva znao nabrojati prvu sedmorku rukometne reprezentacije... Plafon!
Sada na zapadu Europe predviđamo drastičan porast prodaje dresova Alfreda Quintane, Alexisa Borgesa, Luisa Fradea, Ruija Silve, Dioga Branquinha, Daymara Saline, Joaa Ferraza... Niste čuli ni za koga? Bez brige. Teško da je i prosječan Portugalac.
Portugalci su najveći hit Eura. Da bi mogli nešto ozbiljno skuhati, najavili su skinuvši na otvaranju Francuze, uz Dance, po kladionicama uoči početka, "zicere" za polufinale. A za ulazak među 4 najbolje reprezentacije Europe nakon uništavanja aktualnog europskog viceprvaka Švedske usred Malmöa ozbiljan su kandidat Portugalci. Kako? Odakle?
Pa, dobro pitanje jer od 2006. godine nije ih bilo na rukometnoj mapi, tada su u Europi završili 15. Tri godine ranije zadnji su put nastupili na svjetskom prvenstvu. Teško da i bi da nisu bili domaćini. Mi Hrvati, nek' se opet podsjetimo, tu 2003. posebno pamtimo.
Novac iz nogometa
Najveći sportski klupski brendovi poput Porta, Benfice, Sportinga i Brage posljednjih su godina dali ozbiljan financijski zamašnjak svojim rukometnim kolektivima. A gdje ima novca, ima i kvalitete. Prije ili kasnije doći će i rezultat, s njime i mladost. A portugalska, ona do 19 i 21 godine, lani je igrala polufinala svjetskog prvenstva. Ništa, dakle, nije slučajno.
Porto i Sporting više nisu samo sudionici Lige prvaka. Porto je nedavno skinuo Kiel u gostima, Sporting lani igrao osminu finala. Benfica je prošle sezone dovela Danca Renea Tofta Hansena, Srbina Petra Đorđića, ranije Makedonca Borka Ristovskog, Francuza Kevynna Nyokasa. Htjela je i još jednog, Sorhainda...
Međutim, nisu "zloupotrijebili" novac. Porto, aktualni prvak, ima tek pet stranaca, koji ionako nisu u glavnoj ulozi, i s osam igrača čini polovicu reprezentacije. Samo trojica igraju u inozemstvu, jedan od njih (Ferraz) otišao je iz bundesligaša Wetzlara u švicarski Suhr Arau, koji je prosjek i za švicarske prilike, samo kako bi se izborio za minutažu i Euro.
Diogo Silva, desni bek Celja, recimo, bio je najbolji strijelac SP-a U-21, ali mjesta za njega ovdje nije bilo. Tek od te potentne juniorske i kadetske mladosti jest za pivota Luisa Fradea koji već sada može birati klub.
Pa na sve dodajte da su ovdje bez svog najprepoznatljivijeg imena, Gilberta Duartea koji je igrao u Barceloni, sada u Montpellieru. Ali njihove navijače zabavljaju drugi. Primjerice, rezervni golman, djedica Umberto Gomes (42) koji uđe i obrani sedmerac. Ili rukometni Edgar Davids - Rui Silva. Prije tri godine deset minuta prije početka utakmice zabranili su mu da zbog prepoznatljivih naočala igra protiv Slovenije. S kojom bi mogli, dobiju li i Island, odlučivati o polufinalu.
- Imamo visoke ambicije na prvenstvu i to ne skrivamo. Imali smo tešku grupu, ali vjerovali smo u svoje mogućnosti. Nikoga se ne bojimo, a to smo i pokazali na terenu - govorio je izbornik Paulo Pereira.
Bo'me jesu. Svijete, pripremi se. Portugalci su došli.