Sjećam se te 2003., gledao sam Juana Carlosa Ferrera kako osvaja Roland Garros. I zato sam se smrznuo kad sam ga vidio kako izlazi na teren. Čudesno je kako sam ga nokautirao, kaže Mate Pavić, senzacija umaškog ATP turnira.
Dan poslije najveće pobjede u karijeri više ništa nije isto u životu 19-godišnjeg Splićanina. Podijelio je autograma kao nikad prije, a na brojne zahtjeve za fotografiranjem odgovara simpatičnim osmijehom.
- Već se polako navikavam na ATP razinu. A i statistika nije loša, drugi meč, druga pobjeda. Ali ova je daleko slađa - rekao je Pavić i otkrio formulu uspjeha:
- Imao sam sreću da sam se uspio maknuti iz Splita. Nije problem u tamošnjem mentalitetu nego u uvjetima. Zato sam sretan što treniram nedaleko od Beča s Gilbertom Schallerom. Taj čovjek me je dosta smirio. Više nisam toliko lud, sad sam Švabo u glavi - nasmijao se bivši juniorski wimbledonski pobjednik u parovima. Optužio je HTS da mu nije dovoljno pomogao.
- Mogu izdvojiti samo Gorana Ivaniševića. Često je trenirao sa mnom, spojio me s Bobom Brettom i Ivanom Dodigom, s kojim sam igrao finale na Indoorsu u parovima. Nevjerojatno mi je pomogao - kaže Pavić.