Oprostite, je li ovdje odsjela hrvatska reprezentacija, pitanje je s kojim nam je u predvorju hotela Merriott u Parizu prišao sredovječni Francuz, ljubitelj rukometaša i kolekcionar rukometnih autograma. No zapravo ga je zanimalo samo jedno - može li doći do Ivana Balića... I nismo ostali šokirani. Ni najmanje.
Naime, nije to bilo prvi, a ni zadnji put tih francuskih dana da je netko sa strane, čim bi čuo da smo iz Hrvatske, spominjao samo njega. Samo Ivana Balića. Ne igra, svoje je odigrao, danas hrvatski dres nose neke nove zvijezde, ali nije se tu puno promijenilo u odnosu na vrijeme kad je igrao - nitko u hrvatskom rukometu nije veći od Balića.
I upravo bi zato, bez obzira na to koliko je dobro radio posao koordinatora za muški rukomet, svaki odgovor na pitanje “Kako dalje u hrvatskom rukometu?” morao sadržavati njegovo ime. Ivana Balića ne smijemo izgubiti, ne smijemo ga se odreći, bez obzira na funkciju koju će obavljati, ulogu u kojoj će biti. Ako ova nije idealna, postoji neka druga.
Pogledajte video
Samo njegova pojava u dvorani - dok onako naizgled nezainteresirano, s rukama u džepovima, uđe u bilo koju rukometnu arenu - znači jako, jako puno. On ima ugled, imidž, težinu, a o rukometu zna sve. Samo mu treba pronaći pravo mjesto, pravu ulogu, u kojoj će to najviše doći do izražaja.
Slično vrijedi za Petra Metličića, u ovom odnosu snaga, čini se, nedovoljno iskorištenog. Šteta bi bila olako “potrošiti” ovaj dvojac. Čak i ako se njihove ogromne zasluge iz igračkih dana stave na stranu, iz nekog razloga zanemare, ostaju nam dva neupitno pametna, inteligentna čovjeka s rukometom “u malom prstu”.
Doći će, dakle, novi izbornik, Ivano i Pero će, nadamo se, dobiti svoje uloge, a promjena će na EP-u u Hrvatskoj u siječnju 2018. sigurno biti i među igračima. Kapetan Marko Kopljar sigurno će se vratiti, pokazao je ovaj SP koliko nam je potreban, vratit će se i Ivan Slišković, s njim bi sve bilo lakše, a valjda će konačno zdrav biti i Marino Marić.
Očekuje se da će puno važniju ulogu imati i Filip Ivić, možda se prostora nađe i za Igora Karačića, još može dati i Ivan Čupić, a dolazi i jedan novi igrač, kojeg također predugo i prečesto muče ozljede.
Domagoj Pavlović još nije odigrao praktički ništa za reprezentaciju, uoči svakog turnira snađe ga neka zdravstvena nevolja, ali i tome valjda jednom mora doći kraj. Riječ je o fantastičnom igraču, dečku koji bi bio veliko pojačanje za našu reprezentaciju i koji bi imao svoje mjesto u njoj i na ovom SP-u da je bio zdrav. Ovako, nadamo se da će se predstaviti svijetu na EP-u u Hrvatskoj. I on i neka nova, bolja Hrvatska, koja će ponovno sa svim argumentima pucati na zlato.