Dajte čovjeku Cibonu. Poklonite mu je, prodajte za kunu. Platite mu da uzme Cibonu. Ako si je, usprkos tome što je biznismen, ili baš zato, utuvio u glavu da će od Cedevite napraviti što je nekad bila Cibona, dakle ne želi Cibonu, baš mu je gušt od nule do europske klase, dajte mu razlog da uzme Cibonu.
Prokleta ljudska priroda. U doba najvećeg odbojkaša svih vremena, Karcha Kiralyja, Amerikanci su uživali svake četiri godine na olimpijskim igrama gledati kako pobjeđuju Ruse. Inače ih muška odbojka nije zanimala. Ugasiše ligu nakon nekoliko kola. Samo su fakulteti ostali. Tako izgleda i Zagrepčani vole gledati kako Cibona pobjeđuje suside s juga i komšije s istoka. A tek treba vidjeti bi li ih zanimalo, kao nekad Cibonu, gledati kako Cedevita pobjeđuje Real, Barcelonu, Pao ili tko se već zatekne na vrhu.
Ljudi su na utakmice išli kao u kazalište. Ishod je bio poznat, nepoznato je bilo samo kako će glumci, to jest igrači, odigrati te večeri. Ali, to je bila Cibona.
Dojam je da Hrvatska danas više uživa žalujući Cibonu i Splićane nego što čestita Cedeviti na uvođenju u hrvatski sport europskih, svjetskih standarda upravljanja. Nema emocija za Cedevitu. Tedeschi je jednostavno takav tip. Financira Pipse. Bubnjar nešto radi probleme. Tedeschi na sastanak s bubnjarom dođe odjeven kao da preko puta sjedi premijer. Jer mu je važno. Firma, Pipsi, Cedevita - isti poslovni bonton.
S te je strane neizmjerno važno da postoji Cedevita. Ali vjerujem da bi svima bilo bolje da Tedeschi ima Cibonu. Ne da je vodi, nego da bude vlasnik.
Poštujem nastojanje da od nule izgradi i rezultat, a onda s godinama rezultata i brend. Ali, za Dinamo navija pola Hrvatske. Za Zagreb pola Kranjčevićeve. To je vjerojatnije nemoguće nego teško promijeniti. Kažu pametni da je svaka od danas najvećih religija nekad bila sekta. No, rekao bih da je lakše pokrenuti sektu i od nje stvoriti religiju nego pokrenuti klub i “natjerati” stotine tisuća ili milijune da ga zavole kao već postojeće sportske religije. Makar bile i u dvadesetogodišnjoj krizi.