"Dok sam bio u Hajduku, osjećao sam se u opasnosti. Jednom prilikom išao sam pregovarati u jedan restoran. Bio je zatvoren, jedini gosti smo bili mi. U prostoriji su bili ljudi koji su imali pištolje! Teško je opisati strah koji sam osjetio."
Šokantno su odjeknule te riječi koje su stigle iz Švedske prema Splitu. Autor: bivši Hajdukov sportski direktor Jens Andersson, koji je na Poljudu sportsku politiku vodio četiri mjeseca, od lipnja do listopada 2013. Za plaću od pedesetak tisuća kuna mjesečno.
Na odlasku je rekao da je razlog obiteljski, jer Split nije imao englesku školu, a Jens nije htio biti razdvojen od obitelji. No, u podcastu kod novinara Olofa Lundha prvi je put iznio i razloge posve drugačije prirode. Spominje oružje, mito, korupciju, nesređene odnose...
- Kad su me imenovali sportskim direktorom, dobio sam ponude od nekoliko menadžerskih agencija, koje su mi nudile novac! Točnije, mito! Odbio sam takve ponude, no opet sam se osjećao uplašeno jer bi ti ljudi mogli pomisliti da sam već dobio mito od drugih menadžerskih agencija, pa da je to razlog mog odbijanja. Susretao sam se s mnogo klanova i menadžera i nudili su mi novac ispod stola, no uvijek sam odbijao takve ponude - rekao je Andersson.
Predsjednik Hajduka, tad, kao i sad, bio je Marin Brbić. Nije mogao vjerovati da bivši sportski direktor može takvo nešto izgovoriti.
- Dok je gospodin Andersson bio u klubu, nikad se nije požalio na bilo što niti je ikad poslije rekao da je imao problema u svakodnevnom poslu. Ovo je prvi put da čujem za ovakvo nešto - rekao je Brbić.
A javio nam se i sam Andersson:
- Nikad nisam rekao da sam sjedio s naoružanim osobama u Splitu ili u prostorijama Hajduka, niti da su to službene osobe iz Hajduka. Ne znam tko su oni bili jer ih ne poznajem. Moje je mišljenje da su imali određene ekonomske interese u određenim igračima koje su nam nudili. To nije imalo nikakvu poveznicu sa postojećim igračima Hajduka, niti s klubom - poželio je razjasniti u početku.
Je li istina da su vas neke menadžerske agencije pokušale podmititi da uzmete njihove igrače?
- Na ovo pitanje ću vam odgovoriti potvrdno, iako tome ne bih dodavao neku veliku pažnju jer koliko svi mi koji volimo nogomet znamo, to se događa i u puno većim ligama od vaše. Naravno, moj karakter i odgoj, a pogotovo moja funkcija sportskog direktora, nalaže mi da poslujem u interesu kluba za koji radim i nikako za svoj interes. Odbio sam to vrlo oštro i završio sastanak.
Jeste li takvo što iskusili i prije ili nakon što ste radili u Hajduku?
- Prije Hajduka sam radio u Švedskoj i nije mi poznato da je netko primio bilo kakvu vrstu mita. Je li bilo pokušaja, ne znam. Meni dok sam bio u Švedskoj nitko nikada nije nudio mito.
A priča kako ste tražili da vam tajnica kluba ne kuha kavu, ali je Brbić rekao da će se ona uvrijediti ako joj to kažete i osjećati nedovoljno dobrom?
- Osjećao sam se čudno da svaki put kada poželim popiti kavu, donosi mi je tajnica ili netko drugi. Zdrav sam, imam dvije zdrave noge i bez ikakvoga problema se mogu prošetati po kavu ako mi se pije. To je za mene bi kulturni šok da mi netko radi nešto za što nema potrebe. U kratkom razgovoru s predsjednikom Brbićem sam to spomenuo i on je rekao da shvaća što želim reći. I nikada nije inzistirao da mi tajnica ili bilo tko drugi kuha ili donosi kavu.
Jeste li ikada o naoružanim ljudima razgovarali s nekim u klubu (predsjednikom?) ili čak policijom?
- Nisam jer to nikad nisam shvaćao toliko ozbiljno da bih se trebao nekome požaliti. Ja sam se u Hajduku i Splitu uvijek osjećao kao doma. Posjetio sam grad i više puta nakon odlaska i u tom se gradu i dalje osjećam kao kod kuće. Opet napominjem da se ja nikada nisam sretao sa naoružanim ljudima u Splitu. To je netko tako pogrešno preveo.
Kako to da ste tek sada, nakon šest godina, progovorili o tome?
- Jer nikad nisam ni dobio pitanja vezana uz moj posao u Hajduku. Barem ne od ovog ili drugih švedskih novinara nakon odlaska iz Hajduka. Novinar me pitao i ja sam u tom trenutku, kao i u svakom, iskreno odgovorio.
Plašite li se sada negativnih reakcija, čak možda i tužbe od strane kluba?
- Apsolutno ne jer Hajduk kao klub nema nikakve veze s onim što sam izjavio. Hajduk i Split ostaju mi jedna od lijepih epizoda u karijeri. Sve drugo je izvrtanje istine i ne želim biti dio toga.
Biste li opet došli raditi u Hajduk?
- Naravno, ako bi se ukazala prilika. Hajduk i AIK iz Stockholma su dva kluba koja će zauvijek biti u mojem srcu.