24sata: Kakav je osjećaj vratiti se nogometu nakon nekoliko mjeseci izbivanja s travnjaka?
- Sigurno je da mi ova sezona neće ostati u lijepu sjećanju, no sad sam barem siguran da je sve u najboljem redu i da ću se na početku priprema ravnopravno uključiti u borbu za mjesto u momčadi.
24sata: Je li bilo straha zaigrati profesionalnu utakmicu nakon teškog loma noge?
- Od 17. siječnja nisam propustio nijedan trening. Očekivao sam pokoju ozljedu zbog atrofije mišića, no liječnička služba i treneri odlično su obavili svoj posao i sve je ispalo kako treba. Naravno, još sam daleko od natjecateljske forme jer nije bilo prijateljskih utakmica, a zbog straha od ozljeda i onako desetkovane momčadi nismo puno igrali ni na treninzima.
24sata: Najavljeno je rezanje igračkoga kadra i plaća, što za Marijana i nije neka velika novost. Bojite li se za svoj status?
- Sve sam to već prošao nekoliko puta, više imam razgovora s upravom nego utakmica. Ne znam što bih rekao, glupo mi je bilo što komentirati ili reći kako ću sad pronaći neki klub jer zbog loma noge nisam igrao godinu dana. Tko bi me sad i uzeo?! Nema mi druge nego dati sve od sebe da se spremim i zaigram za Hajduk, a onda što bude...
24sata: S obzirom na tešku ozljedu, jeste li razmišljali možda i o prekidu karijere?
- Uskoro punim 30., osim lomova nogu nisam imao drugih ozljeda. Nisam potrošen, nisam zasićen nogometom, tako da još dugo planiram igrati. O tome nema dvojbi.
24sata: Koliko u njegovim riječima ima istine svjedoči i podatak kako je na sedmodnevni odmor, koji je proveo u Londonu, nosio i sportsku opremu, te je svaki dan trčao i trenirao.
- Uvijek sam sportski živio, osobito nakon drugog loma noge. Čovjek s godinama shvati da je to jedini put.
24sata: Marijan je u Hajduk stigao kao veliko pojačanje iz Dinama u ljeto 2008. godine. U prvoj sezoni bio je standardan, odigrao čak 38 utakmica...
- Sezona je, mislim, bila dobra, ne znam zašto su me poslije gurnuli u stranu. No ne želim se vraćati unatrag. Najbolje i najzrelije godine propustio sam zbog dva loma noge i zato što mi nisu dopustili trenirati. Sad mislim samo na budućnost.
24sata: Najteže mu je bilo s tribina gledati suigrače kako se muče. U čemu je problem?
- Teško je gledati, posebno ako momčad gubi. No ja bih stao u obranu igrača. Napravili su rezultat u jesen i pokazali da vrijede. Poslije se pokazalo da nema širine igračkoga kadra. Moramo biti zadovoljni onim utakmicama u Europi. Da je bilo nekoliko pravih pojačanja, koja bi dignula momčad, vjerujem da bismo do zadnjega kola bili u utrci s Dinamom za naslov.