Nikolaj Pešalov živi u dvosobnom stanu u Sofiji s dvoje djece i suprugom. U njegovom skromnom bugarskom domu posjetila ga je novinarka emisije Provjereno Nove TV.
- Nisam prodao medalje. Bilo bi mi to preteško. Nisam mislio ozbiljno rekavši da ću ih prodati. Samo sam želio da se čuje za mene, da ljudi u Hrvatskoj vide kako teško živim - priča Pešalov.
Sportaš je to koji je za Hrvatsku osvojio prvu zlatnu dizačku medalju na Olimpijskim igrama u Sydneyu 2000., četiri godine kasnije i broncu, a sada jedva spaja kraj s krajem. U Bugarskoj od države mjesečno dobije 250 eura za zasluge u sportu, odnosno medalje koje je za njih osvojio.
- Nije to dovoljno. Supruga radi, ali za normalan život u Sofiji trebate oko 450 eura. Želim posao u sportu jer nisam ja računalni haker - kaže Nikolaj.
U sportu je gotovo cijeli život. Nekada je trenirao i po 12 sati dnevno i o svom sportu zna puno.
- Najviše mi smetaju neispunjena obećanja. Jedno se priča, a drugo radi. Prije natjecanja i nakon osvojenih medalja svi su mi govorili da će rješiti probleme. Obećavali su mi posao i na tome je ostalo. Važno im je bilo da se slikaju sa mnom.
Bugarin s hrvatskom putovnicom nije imenovao ljude koji su mu obećavali brda i doline, no pričom o medaljama dobio je što je želio. U Hrvatskoj su ponovno čuli za njega oni koji mogu i žele pomoći. Uskoro dolazi u svoju drugu domovinu na razgovore o poslu.
- Želim biti juniorski trener u Hrvatskoj. Malo radim u Osijeku, malo u Rijeci, Splitu, Zagrebu i poučavam djecu onome što znam. Mislio sam da će se sve riješiti do početka godine pa nisam tražio posao u Bugarskoj - kaže omaleni Nikolaj
U Sofiji su mu nudili posao u politici, no tada bi se morao odreći hrvatskog državljanstva. Nikoli to ne pada na pamet i to dovoljno govori koliko voli Hrvatsku za koju je podigao vrijedan teret, zlato u Sydneyu i broncu u Ateni.