Ovo je potvrda kaj je Cico predstavljao ljudima, ak' negdje gleda, sigurno je sretan. Ponosan sam kaj i dalje spaja ljude, iako ga više nema među nama, poručio je emotivni Niko Kranjčar (37) okupljenima na 1. Memorijalnom turniru Zlatko Kranjčar u malom nogometu na Ferenščici, na igralištu uz OŠ August Cesarec.
POGLEDAJTE VIDEO
Bio je to turnir veterana, a revijalnu utakmicu odigrale su legende Dinama protiv gostiju iznenađenja, uoči finala. Za ovu priliku bili su to istaknuti glumci s hrvatske kazališne scene.
- Preveliko je poštovanje cijele Hrvatske, Zagrepčana, a posebno nas Ferenčana, da bismo išta uopće organizirali, a da prvo nismo stupili u kontakt s Nikom i vidjeli što on misli o pokretanju turnira - kazao je jedan od organizatora, Krešimir Marković.
Uz ogradu se natiskalo i staro i mlado. Nekoliko stotina ljudi. Praznik nogometa. Kazali su nam organizatori da su prodali više od 400 porcija ćevapa i prije finala. Okupljenima su se prvo predstavili hrvatski glumci.
Veliki pljesak dobio je Filip Juričić, koji i s 40 godina izgleda kao mladić. Štoviše, listovi i kvadricepsi izgledaju mu bolje nego kad je utjelovio lik nogometaša Marka Marušića u kultnoj telenoveli Ljubav u zaleđu. Kapetan momčadi bio je Hrvoje Kečkeš, veliki dinamovac. Krenulo je skandiranje 'Kazo, Kazo!'. Svi ga se još dobro sjećaju iz Bitangi i princeza.
A onda je na "betonac" krenula ulaziti zvjezdana družina. Bili su tu Marko Mlinarić, Džemo Mustedanagić, Mario Jozić, Edin Mujčić, Željko Stinčić Stina, Hrvoje Štrok, Domagoj Abramović, Mladen Munjaković, Niko, koji je bio upitan za turnir zbog obaveza u U-19 reprezentaciji, gdje radi kao pomoćnik Josipu Šimuniću. S klupe je Dinamove legende vodio prekaljeni Milivoj Bračun.
Nije trebalo dugo da dinamovci povedu. Golman Jozić pokazao je i s 49 na leđima da može braniti mali nogomet gdje poželi. Driblao je tamo gdje to nije uputno, prelazio je centar i - zabio gol za 1-0. Glumci nisu imali šanse. Legende Dinama pobijedile su 4-1, a s par atraktivnih poteza pokazao se i Niko, kojeg je cijelu utakmicu čuvao Juričić.
- Ma naša je lopta, ali nek' ti bude, evo - rekao je Juričić Niki i dao mu loptu, a ovaj se samo nasmijao.
U devetoj minuti utakmica je nakratko prekinuta. Bad Blue Boysi priredili su bakljadu, bilo je tu plavih dimnih bombi. Sve u sjećanje na plavu devetku, na legendarnog Cicu, koji nas je napustio u ožujku. Zvučnicima i grlima prisutnih orilo se "Nebo se plavi, bijeli se Zagreb grad". Niko je bio ganut, svladale su ga emocije.
Po završetku utakmice svi su pohitali u teren. Dječaci su ponijeli bilježnice, sličice, papiriće. Neki su željeli potpis, neki sliku. Niko je sa svima strpljivo pozirao, čak i s jednim engleskim buldogom, koji mu je veselo skočio u naručje. S terena je izlazio dobrih pola sata. Skočio je do svlačionice istuširati se, na rame je stavio sportsku torbu, a već na izlasku čekala ga je nova runda druženja s fanovima.
- Turnir je bio prekrasan. Ovo je Cico. Cico je Dinamo, Cico je Zagreb, Cico je Hrvatska, zajedništvo. Ma ne da smo se rado odazvali, nego... Taj čovjek nas je okupljao cijeli život, a okuplja nas i sad kad ga nema. Imamo dosta sjajnih igrača bivših, ali malo takvih kao što je bio Zlatko - rekao nam je Dalibor Poldrugač (46), koji je glumcima zabio dva komada.
Izgleda da ste u top formi, mora da redovito idete na termine...
- Ne! Nikakve termine. Radim individualno s igračima u omladinskoj školi Dinama, aktivan sam kroz treninge s njima, u praćenju igrača, skautiranju. Godine su za mene stale, ha-ha.
Imaju li nove generacije mota? Ima li u školi Dinama kakav potencijalno novi Cico?
- Uh, ima ih puno. Vidio sam ih danas puno ovdje oko igrališta, drago mi je da su došli pogledati ove haklove. Mogli su vidjeti legende poput Munjakovića i Mlinarića i našeg Niku. Prekrasno je bilo ponovno vidjeti Niku u Dinamovu dresu, napokon ga je obukao, jako me to veseli.
Koje vas uspomene vežu uz Cicu?
- Imao sam sreće da mi je u Dinamu bio prvi trener. Debitirao sam pod njim 1995. Potom me Cico pozvao u drugi naš zagrebački klub - Zagreb, koji, nažalost, danas više ne postoji, s plavim grbom. I tamo sam s Cicom osvojio naslov Hrvatske. Ovaj Zagreb danas ne želim komentirati, to nema veze s onim klubom, maknuli su jednu povijest.
Popričali smo i s trenerom Bračunom.
- Nadam se da će ovo postati tradicionalni turnir i da ćemo se svake godine podsjećati na našeg Cicu. Uh, imao sam s Cicom neprospavanih noći, ali i puno divnih. Osvajali smo prvenstva, kupove... Nikad neću zaboraviti kako me zezao i govorio: 'A kaj ti, dečko s Pešćenice', ha-ha. Znao sam Cicu cijeli život, igrali smo kao klinci mali nogomet, kasnije u Dinamu...
Za kraj, tko je zadovoljio na terenu? Poldrugač je dao dva gola, nama je izgledao najbolje...
- Ma, neeeee. Jozić je daleko najbolji, velika klasa. Mogao bi on i danas u Dinamu braniti. Dečki baš ne igraju često, nemaju kondicije, ali izvlače sve na rutinu, ha-ha.
Spomenimo kako je veteranski turnir osvojila momčad veterana Poleta iz sv. Klare. U finalu su bili bolji od Lokomotive.