U suzama, u majici 'zauvijek ponosan kaj sam purger', Niko Kranjčar se popeo na pozornicu, pogledao prema gore i po posljednji put se oprostio od Cice Kranjčara. Od svog Ciceka, svog idola, uzora. Svog tate.
POGLEDAJTE VIDEO: Niko se oprostio od tate Cice
Stotinjak uzvanika okupilo se na komemoraciji u hotelu Westin kako bi se oprostilo od velikog Zlatka Cice Kranjčara koji nas je u ponedjeljak napustio. Redom su govorili predsjednik Dinama Mirko Barišić, legendarni Ćiro Blažević, Zorislav Srebrić, ali sve je posebno dirnuo govor njegova sina Nike Kranjčara.
- E moj Cicek. Gle, znam da me sad gledaš u nekoj nebeskoj 'Karaki', zajedno sa Popom, Icekom i Cveletom i da se smiješ jer si me uspio izvući na pozornicu i navući da budem javno intiman jer znaš koliko to ne volim. Smijem se i ja, znaš. Veliš, baš si odlučio otići gore kad su se otvorile terase kafića. Da si svi vele nekaj u spomen tebi, kaj ne. Bogu hvala, ako su se prisjetili svega, imali su si kaj za reći. Bio si svima idol, zvijezda vodilja, prijatelj, pojam gospodštine i dobri duh našeg grada. To sve znaš. Ono što ne znaš da ćeš to sve ostati jako dugo. Sjedim jučer na balkonu i promatram dolje onaj oltar kojeg su navijači napravili, ispred naše zgrade. Ne vidi me nitko, ali vidim malu curicu kako prilazi lampionima, tvojoj slici i stane. Ode kod tate i pita ga tko je bio ovaj striček. I tata krene. Cicek moj. Bake, djedovi i roditelji ovih dana objašnjavaju mladim generacijama tko si i što si bio i zašto si im toliko značio. Bio si maskota i ljubimac svojih Zagrepčana i naravno Zagrepčanki. I svih ljudi koji su iskonski voljeli naš Dinamo. Znaš kaj, meni si bio tata - rekao je Niko Kranjčar u emotivnom i predivnom govoru kojim je rastužio sve. Nema te osobe koja nije pustila suzu.
Cico mu je bio životni uzor i idol. Uživao je kao dijete u tatinim briljantnim partijama i sam se navukao na nogomet. Učio je uz njega, pokupio je njegove najbolje osobine i postao kao tata po mnogočemu. Po nogometnom majstorstvu, po gospodštini.
- Često si znao govoriti da me mama odgojila i da ti nemaš nikakve veze s tim. Nemoj tata, nije ti to baš tako, znaš. Vodeći me na svoje treninge u Rapidu, dozvolio si mi da se zaljubim u nogomet ne forsirajući me. Prateći me iz prikrajka, pustio si me da se borim i da si ucrtam svoj put. Svojim primjerom naučio si me kako voljeti svoje i poštovati tuđe i kako cijeniti pripadnost. Naučio si me kako biti Purger i Hrvat. Najveća životna lekcija koju si mi dao je ta da su svi na ovom svijetu jednaki. Da svima treba dati pažnju, vrijeme i pomoć ako mu je potrebna. I osmijeh. On ništa ne košta, je li tako? Vodeći me na sva druženja s dečkima pokazao si mi što znači nekome biti prijatelj. Kao čovjeka nekoga iskreno voljeti i dati sebe bez zadrške. Čuj, ne bumo se lagali, pokazal si mi kak se provesti, kak pošteno zafeštati, zapevat, zakartati i kak živjeti, Cicek moj. Ti živiš u ovome trenutku u svima nama. Ne brini, ne bum sada prepričaval vaše anegdote iz tvoje generacije 82' koje sam slušao za stolom u Domagoju. Neću ponavljati tvoje uspjehe, da si bio šmeker i fakin, vlasnik osmijeha koji osvaja na prvu. Ne bum ti rekel koliko boli da nisi tu i koliko mi već fališ. Za kraj ću ti reći ovo. Hvala ti na ljubavi i podršci u mojim dobrim i mojim lošim trenucima, a tebi možda najtežima u životu. Ti nisi otišao jer si u svima nama previše ostao. Cicek, you did it your way. Volim te, volimo te svi. Od sveg ti srca hvala, tvoj sin - završio je emotivni Niko koji je nakon govora otišao poljubiti majku Elviru.
Pokop legendarnog Cice je u 15 sati u Aleji velikana na zagrebačkom groblju Mirogoj.