Šuker prima loptu u šesnaestercu, Köpke pada i lopta je u mreži! Hrvatska vodi 3-0! Navijači u transu, cijela zemlja u potpunom deliriju. Na spomen Njemačke sjetimo se te slike iz 1998., slike koja je obilježila najljepšu eru hrvatskog nogometa. Sjetit ćemo se Šukera i u četvrtak u Klagenfurtu, nadati se da sličnoj slici.
Deset godina kasnije opet imamo generaciju, koja je, doduše s Eduardom, pokazala da i najboljima može očitati nogometnu lekciju. Imamo i vjeru da je ona utakmica protiv Austrije bila samo iznimka, da će pravilo ipak ostati ono da najbolje igramo druge utakmice na turnirima. Osmijesi i dalje ne silaze s lica naših igrača, iako je ta predstava s Austrijancima i njih šokirala. No nisu zaboravili igrati nogomet, to svi znaju, uvjereni su da će to pokazati protiv moćnog suparnika. Dugo je Bilić vagao što učiniti, kako podići momčad u samo četiri dana, koga ostaviti na klupi, koga staviti u igru. Uvijek je u takvim dvojbama pronalazio prava rješenja, ali ovoga puta ipak se čini da iza tog zaraznog osmijeha stanuje strah. Svjestan je da je ovo utakmica koja će reći sve o njemu i njegovim dečkima. Ili će postati najveći, ili će ostati "samo" jedni od... I oni koji će morati sve rješavati u zadnjem susretu s Poljacima. A to znači još četiri dana strepnje, straha, nervoze.
Wembley je bio prije sedam mjeseci, sjećamo ga se, ali ga i sve rjeđe spominjemo. Kao i tih 3-0 iz 1998. Vrijeme je za jednu veliku pobjedu, za generaciju koja će pobijediti i Engleze i Nijemce. I tako postati - najveća... Njemačka je favorit, igra odlično, nemamo puno toga izgubiti. Ali, koliko bismo samo mogli dobiti.
NAPAD UMJESTO OBRANE!
Slaven Bilić ni u srijedu nije otkrio sastav, jedva se na prste jedne ruke mogu nabrojati utakmice prije kojih je tajio momčad. NIje, očito, ni on još načistu, muče ga dvije moguće opcije. Sigurno je tek da će istrčati s jednim napadačem, još treba riješiti tko će igrati u vezi - Rakitić ili Vukojević. S Rakitićem bismo dobili još jednog kreativca više, pokušali zadržati loptu, s Vukojević količinu trke, silinu i sigurnost prema naprijed.
Poznavajući Slavena Bilića odlučit će se za Ivana. U njegovim razmišljanjama Hrvatska mora igrati svoju igru, ne prilagođavati se Nijemcima, napasti pa što bude. Jer, Njemačka je favorit i braniti se protiv nje moglo bi biti pogubno. Uostalom, tu je varijantu uvježbavao na treningu, ne vjerujemo da se skrivao pred kamerama njemačkih televizija.
NI POBJEDA NE JAMČI PROLAZ
Pobijedimo li Njemačku, a Poljska Austriju, mogli bismo, u ludoj varijanti, čak i sa šest bodova ispasti. Naime, u slučaju kad bismo mi u zadnjem kolu izgubili od Poljske, a Njemačka pobijedila Austriju, zatvorio bi se krug u kojemu bi tri momčadi imale po šest bodova. Tada bi odlučivali međusobni susreti Hrvatske, Njemačke i Poljske, odnosno gol razlika u njima.
HRVATSKA - NJEMAČKA (18 SATI)
KLAGENFURT - Wörthersee stadion. Kapacitet 30.000. Sudac Franck de Bleckere (Belgija).
HRVATSKA: Pletikosa - Ćorluka, R. Kovač, Šimunić, Pranjić - Srna, N. Kovač, Modrić, Rakitić - Kranjčar - Olić.
NJEMAČKA: Lehmann - Lahm, Metzelder, Mertesacker, Jensen - Fritz, Ballack, Frings, Podolski - Klose, Gomez.