Što sad? Lino Červar pukao je javno, u eteru nakon blamaže protiv Argentine. Kao da nitko, pa ni on sam, ne vjeruje da i dalje možemo do četvrtfinala. Da, Argentina bi u zadnjem kolu morala izgubiti od Katara, a mi pobijediti Dance, no, nisu li se i veća čuda događala? Sjetite se samo onog u Krakowu, Hrvatska je trebala pobijediti domaćina Poljsku 11 razlike, a na kraju smo dobili s čak +14 i otišli dalje. Zašto? Zato što su igrači vjerovali.
Ali nakon Argentine nam se čini da i oni sami ne vjeruju u sretan rasplet. Pazite, Katar nije mačji kašalj i nije nerealno očekivati da dobije Argentinu, ali kako ćeš ovako razbijen na Dansku i Mikkela Hansena, možda i prve favorite ovog prvenstva? Kako ćeš dobiti ako u pobjedu ne vjeruješ - izbornik podnosi ostavku usred prvenstva, što je nedopustivo, a igrači sami kažu 'nije se znalo tko ulazi, tko izlazi'.
POGLEDAJTE VIDEO: Reakcije nakon poraza od Argentine
Ta Mamićeva izjava puno toga govori o stanju u momčadi. Nažalost, mogla bi presuditi i izgledima mladog pomoćnika Hrvoja Horvata koji je uz Slavka Golužu glavni kandidat za novog izbornika. Jer - kako to da se nije znalo tko i kad ulazi a tko izlazi? Kako je to moguće? Gdje je bio Lino, a gdje Horvat? Pomoćni trener je tu da šefa povuče za rukav kad je frka. Da se zna tko, što, kada, gdje, kako, a i zašto... U Egiptu se to, prema riječima igrača, ne zna.
Sve i da se dogodi čudo pa da Hrvatska prođe u četvrtfinale, Červar više ne može ostati. Svima je, a i njemu samom, jasno da je vrijeme za odlazak uz veliki naklon čovjeku koji je u Hrvatsku, da podsjetimo one koje su zaboravili, donio svjetsko i olimpijsko zlato. Pa još uz to dva finala rukometnog mundijala, pa dodajte tome i tri medalje s europskih prvenstava... Rukometu je dao strahovito puno.
No, vremena za plakanje zapravo uopće nema - za samo mjesec i pol dana u Francuskoj igramo kvalifikacije za odlazak na Olimpijske igre. I to je još jedan razlog zašto Zoran Gobac i čelni ljudi Hrvatskog rukometnog saveza vide Slavka Golužu kao prvi izbor.
Osim što je poznat kao čvrsta ruka i trener kojem se sasvim sigurno ne bi dogodilo da mu Cindrić uopće dođe na prvenstvo, ako već nije spreman, Goluža ima ogromno iskustvo u situacijama stani-pani. Kao igrač i kao trener.
Podsjetimo, Hrvatska je s njim na klupi osvojila olimpijsku broncu u Londonu kao glavnim trenerom te europsku broncu u Srbiji i svjetsku broncu u Španjolskoj. Da podsjetimo za one koji su zaboravili, kao i u Červarovu slučaju, s njim na klupi Hrvatska je pomela i moćne Francuze na SP-u u Španjolskoj (bilo je 30-23 za Hrvatsku).
Kao igrač, Goluža je, baš poput Lina, dvostruki olimpijski pobjednik i svjetski prvak. Stres i turnir 'blic kvalifikacija' s tri utakmice u tri dana kakav nas čeka u skupini s domaćinom Francuskom, Portugalom i Tunisom njega teško može slomiti. On ionako ima posao u Tatranu iz Prešova i zapravo bi bio logičan izbor za te kvalifikacije. Rekosmo, ipak su to tri utakmice u tri dana.
S druge strane Horvat, mladi trener koji je napravio dobre stvari s našičkim Nexeom, u takvoj atmosferi gdje se odmah traži rezultat mogao bi izgorjeti. Ogromna šteta bila bi potrošiti jednog od najdarovitijih mladih trenera u situaciji kad treba vaditi kestenje iz vatre. Jednog dana kad sjedne na klupu, a taj će dan vrlo vjerojatno doći, on bi morao dobiti pravu, dugoročnu priliku.
No čini nam se da ovo nije taj trenutak. Kuća gori, hrvatski muški rukomet je u opasnosti. Visi nam ne samo prolaz među osam najboljih na svijetu, nego i plasman na Olimpijske igre, jer Portugal je i na ovom prvenstvu u Egiptu pokazao da je ozbiljna momčad koja iz godine u godinu napreduje. Ne uspjeti u skupini s domaćinima Francuzima, to bi vjerojatno bio kraj za Horvata. Teško da bi tako skoro dobio novu priliku i zato Gobac razmišlja o Goluži.
Mnogi koji se spominju kao kandidati za izbornika zapravo to i nisu jer naprosto nemaju licencu. Najkasnije tjedan-dva nakon povratka iz Egipta saznat ćemo tko će Domagoja Duvnjaka i ostale povesti u kvalifikacije. Podsjetili bismo na još jedan detalj - Hrvatska je nakon debakla i zadnjeg mjesta na Europskom prvenstvu u Švedskoj 2002. dobila Červara, s njime i Balića kao vođu. Uz Šolu na golu, Sulića na crti, Džombu na krilu i "univerzalca" Golužu kao strijelca ključnih golova te vođu najbolje obrane koju smo ikad igrali, već na idućem prvenstvu u Portugalu postali su "Kauboji". Šampioni svijeta. Kasnije i olimpijski pobjednici.
Nek tako bude i ovaj put.