Na glasnicama ni traga posljedicama. Pa dobro, Luka, je li se uopće proslavilo?
- Je, izašli smo svi na večeru, bilo je i malo muzike. Osvojili smo trofej i treba ga proslaviti.
POGLEDAJTE VIDEO: Pripreme hrvatske vaterpolske reprezentacije
Nego što. Drugi uzastopni za Mladost u Regionalnoj vaterpolskoj ligi, ali prvi za njega, Luku Bukića, najboljeg strijelca cijele lige i igrača bez kojeg - imamo čvrstu podlogu takvo što tvrditi (zašto, malo kasnije) - mladostaši ne bi ni došli do finala s Jugom koji su u drugom poluvremenu učinili razbijenom vojskom (15-11). Usred Gruža!
- Tko je bio MVP proslave? Bilo nas je više, ha, ha. U subotu nas čeka nova utakmica s Jugom, stoga nismo pretjerivali.
Pravi profesionalci, nema što. Čak su za nagradu dobili slobodno, što u njihovom slučaju znači, nažalost, samo pola dana, u ovom konkretno to je bilo jutro nakon utakmice i veselog dijela koji je uslijedio. Navečer već opet u bazenu jer subota je tu. No prije početka finalne serije prvenstva Hrvatske (18:45, HRT 2), zbog koje Bukić i suigrači nisu, posve razborito, odlazili iz Dubrovnika, još redaka moramo posvetiti (n)ovom uspjehu Mladosti. Štoviše, dosta redaka.
Treći trofej s Mladosti
Klub koji je sedmerostruki prvak Europe, a ispred je samo jedan, samo Pro Recco, do prošle godine punih osam godina nije vidio trofeja. Lanjskog travnja na svom je bazenu iznova zakotrljao lavinu znamenja upisavši se kao peti pobjednik Regionalne lige (Jug AO, Jadran HN, Pro Recco, Primorje), sedam mjeseci kasnije osvojio je Kup Hrvatske na neutralnom terenu u Splitu te polovicom srpnja, kada klupskih natjecanja inače nema, u Gružu, odakle samo rijetki i posebni odlaze pjevajući, drugi put regionalno natjecanje. U sva tri finala protivnik je bio Jug i u sva tri, to je važno istaknuti, podcrtati, Mladost je posve dominirala nad Dubrovčanima učinivši finala, nevjerojatno, ali istinito, rezultatski izvjesnima daleko prije kraja. Ono što je Jug tek u prošlosezonskoj finalnoj seriji Prvenstva Hrvatske. Možemo, dakle, konstatirati da se vaterpolsko kolo polako okrenulo s juga prema sjeveru. Odnosno, trofeji se sada lijepe za - "Žapce".
- Da, mislim da smo se digli momčadski. Malo je i Jug oslabio, ali i dalje ima odlične igrače. Mi smo doveli strance koji igraju odlično, tu smo mi, zagrebački klinci, koju pridonosimo i, eto, vide se rezultati. Velika je stvar na takav način dobiti Jug u Gružu.
Ova šampionska momčad Mladosti, koja bi imala što reći i na završnici Lige prvaka, da je ista nastavljena, bit će od sljedeće sezone u ponešto izmijenjenom sastavu. S obzirom da je još do prije mjesec dana iz jednog tmurnog oblaka nad Savom prijetio čak i potpuni razlaz momčadi i povratak deset koraka unazad, izvjestan skorašnji odlazak samo dvojice igrača (Ćuk u Srbiju, Bowen u Grčku) čini kao ugriz komarca. Ćuk, MVP finala prije tri dana, bio je idejni arhitekt i lanjskog naslova u RVL-u, dok je Bukiću, kako uvodno naznačismo, ovo prvi naslov Regionalne lige jer lanjske je sezone igrao u Pro Reccu. Htjeli smo bez dodatnog uvjerenja i provjere reći i njegov tek drugi trofej uopće s Mladosti, no...
- Osvojio sam i onaj Kup prije nekoliko godina.
Točno, toliko je prošlo da Bukića, danas 26-godišnjaka, te 2011. ne bismo ni svrstali u prvu momčad Mladosti u kojoj su tada igrale veličine poput Udovičića, Hinića, Pavića, Radua (i danas je tu)... Bukić je tada bio samo 17-godišnjak, više "navijač" s klupe nego važna karika kakva je danas.
No, da nam ne pobjegne misao, je li ovo vaš najdraži trofej u karijeri budući da je osvojen u dvorištu najvećeg rivala? S obzirom na još uvijek nevelik izbor u Lukinom slučaju, proširili smo krug i na reprezentativne medalje. Možda, ipak, nismo trebali...
- Teško mi je uspoređivati reprezentaciju i klub. Te reprezentativne medalje jako su mi drage, a, što se tiče kluba, ova mi je sezona jedna od najboljih. A postanemo li prvaci Hrvatske nakon 12 godina, da, postat će najbolja.
Najbolja i brojčano jer s trećim trofejem u jednoj sezoni nadmašio bi onu prošlu u Pro Reccu s kojim je bio prvak Italije te osvojio Kup Italije. Sestra Petra, koja igra za ženski dio kolektiva Mladosti kojemu titula i naslova ne nedostaje, sada je već u opasnosti...
- Ha, ha, ha. Ne brojim njene trofeje, ne natječem se s njom. To mi je najmanji problem, ha, ha.
Osam golova POŠK-u
Sada objašnjenje zašto je Bukić čovjek bez kojeg klub sa Save vrlo lako ne bi ni ušao u finale. Utakmicu prije, onu polufinalnu s Jadranom HN, branitelj naslova visio je kao prezrela trešnja uslijed nevremena. Crnogorci su desetak minuta prije kraja vodili 10-7, Mladost nije mogla gotovo ništa obraniti, kapetan Marcelić preselio je na klupu, Zagrepčani su "jurili" prema porazu protiv momčadi koja se mjesec i pol dana pripremala samo za njih. No njihova klasa, individualna prije svega, isplivala je na površinu gruškog bazena u tih završnih deset minuta. Ispada, na kraju, da su se više namučili s prvakom Crne Gore nego s prvakom Hrvatske.
- Da, tako ispada kada se pogleda rezultat. Nervozno smo ušli u utakmicu, oni, pak, krenuli dobro, ali izjednačili smo od kraja treće četvrtine, pa povesti. Izvukli smo se.
Upravo zahvaljujući njemu u prvom redu. Zabiti pola golova svoje momčadi već je "vau" podatak, a kad on u broju iznosi sedam, onda je vrijedno samo dubokog naklona. Rijedak, zaista rijedak slučaj na ovakvoj razini, da jedan igrač zabije sedam golova. Mi bismo svakako rekli njegova najbolja utakmica u životu, a on...
- To mi je teško reći, naravno jedna od najboljih da. Dobio sam milijun poruka i poziva kasnije.
Međutim, nije i rekordna. Tu smo s Lukom zaigrali mali kviz, tj. testirali njegovo pamćenje i pitali sjeća li se komu je, kada i koliko zabio više.
- Bila je jedna, mislim da sam zabio osam golova. Rekao bih POŠK-u 2016. godine.
Sjedi, pet! Ali... Uspoređivati značaj jednog običnog kola protiv slabašnog POŠK-a s polufinalom protiv sudionika Lige prvaka, kažemo, nema baš istovjetne argumente. Klubu sa Zente, usput, prije tri tjedna u četvrtfinalu doigravanja za prvaka Hrvatske opet je natrpao mrežu sa šest golova.
- Jesam li što promijenio u pripremi za utakmicu? Ništa, osim što sam primio nagradu za najboljeg strijelca lige. Mi vaterpolisti i ne možemo previše nešto kod rituala mijenjati. Uvijek imamo iste kapice, gaćice, ha, ha. Jednostavno poklopio mi se dan. U finalu me nije išlo, ali sreća pa imamo vrhunske igrače koji su se istaknuli poput Ćuka, Harkova... Ćuk 99 posto odlazi u Novi Beograd i sigurno mu je bilo posebno drago odigrati takvu utakmicu u finalu (pet golova i iz pet pokušaja, nap. a.).
Ovih je desetak mjeseci sezone definitivno potvrdilo da ovaj momak igra najbolji i najzreliji vaterpolo u karijeri koja ulazi u one najbolje godine. Iz Italije se vratio fizički moćniji, drskiji Luka, ubojitiji, pa i, možemo to napisati, sada već igrač koji počinje raditi razliku.
- Slažem se. Igrao sam u najboljoj momčadi na svijetu i samo treniranje s tim igračima znači puno. Dosta sam naučio i kad sam se vratio u Mladost, nastavio sam još bolje. Mogu li još? Nadam se da ima još prostora.
Ima li i Ratko Rudić veze s vašim napretkom?
- Naravno, trenirati pod njegovom paskom jedno je veliko iskustvo. Od njega sam puno naučio i nema potrebe o njemu trošiti riječi, trofeji sve govore. Stvarno mi je pomogao.
Došlo do zasićenja
Talijani su, pak, nastojali pomoći Pro Reccu koji je za Bukića htio zatražiti talijansku putovnicu kako se ne bi tretirao kao stranac za domaća natjecanja. I iz toga se rodila besmislena priča da bi Luka, eto, mogao zaigrati za talijansku reprezentaciju.
- Imao sam dogovor s klubom da dobijem putovnicu ako ostanem i dalje. No, to je vrijedilo samo za ligu, ne za reprezentaciju. Ali, eto, proširile su se dezinformacije. Nisam imao nikakav plan zaigrati za reprezentaciju Italije.
U onu hrvatsku, srećom, odlučio se vratiti prošlog ljeta i opet zauzeti svoje nikad upitno mjesto. Nakon Olimpijskih igara u Riju, a prije zlatne Budimpešte godinu kasnije, povukao se iz svlačionice "Barakuda" svojom voljom, što se pretvorilo u dugo trogodišnje razdoblje. Zapravo, nikad pod posve razjašnjenim okolnostima osim objašnjenja oca Perice da se ne može nositi s pritiskom i "lupom" javnosti zbog prezimena.
- Iskreno, to što je tata govorio, baš i nije istina. Nisam nikad govorio o tome niti volim, ali jednostavno je u meni došlo do zasićenja. Zapravo, nisam samo uzeo pauzu od reprezentacije, već sam razmišljao da se ostavim vaterpola.
Uh, to dosad nismo čuli...
- Kažem, ne volim baš pričati o tome, no kasnije sam promijenio pogled na to i u dogovoru s izbornikom Tuckom vratio se. Trebala mi je stanka da vidim što i kako dalje.
Eto, riješili smo i taj misterij sa sretnim završetkom. Otac je, pak, u više navrata isticao da u se u obitelji Bukić o vaterpolu skoro ni ne govori. Je li se što u međuvremenu promijenilo?
- Pa i nije, ha, ha. Kad vidi da treniram po šest sati dnevno, ne želi mi još soliti pamet. Ni sa sestrom ne pričam o vaterpolu. Otac podijeli nakon utakmice neke savjete i to je to. Je li se javio nakon sedam golova Jadranu? Samo me pohvalio - kaže vaterpolski majstor te budući za - međunarodne odnose i diplomaciju.
- Treća sam godina na Libertasu. Ne izlazim na ispite koliko bih trebao, morat ću malo više i češće.
Barem onoliko više koliko trpa u zadnje vrijeme u protivničku mrežu. Ali... Tek nakon novog finala s Jugom u koje Mladost, nakon viđenog u srijedu, ulazi kao - favorit. Slažete li se?
- Pa, mislim da mi jesmo bolja momčad.
To je rekao i prije završnice Regionalne lige...