Dobar dan, zanima nas Nigel de Jong. Kolika je cijena?, rekao je glas iz slušalice čelniku HSV-a.
- De Jong? Pa oko 10-11 milijuna eura bi nas zadovoljilo - glasio je odgovor.
- Odlično, navijači Manchester Cityja bit će zadovoljni s ovim pojačanjem! - začulo se oduševljenje s druge strane. E tek se onda čelnik HSV-a zamislio. I brzo snašao. Po devizi 'ako prođe, prođe...'
- Manchester City? Hm... Ma nisam mislio deset, htio sam reći 20 milijuna eura... - pokušao je Nijemac.
- OK, dogovoreno - pomalo ga je iznenadio odgovor. Malo potom, posao je bio završen. Nizozemski zadnji vezni je dogovorio ugovor na 4,5 sezone, za zasad nepoznatu godišnju gažu...
Naravno, ovako nisu pregovarali Manchester City i HSV. Priča je samo imaginarni primjer kako klubovi shvaćaju ponude s Eastlands Roada. Svaki igrač je duplo skuplji ako zanima bogate Arape. Oni za cijenu najčešće ni ne pitaju, što svi ostali samo pametno koriste. Za Kaku su bili spremni dati cifru koja nema veze s bilo kakvom poslovnom logikom, jer nema igrača na svijetu koji može isplatiti uloženih 120 milijuna eura odštete i po 25 milijuna eura godišnje plaće. Takav jednostavno ne postoji, to nije ni Kaka.
Nigel de Jong ne košta City baš 20 milijuna eura, i to je bila fikcija u uvodu teksta. Košta 19,5 milijuna. Odličan je igrač, zadnji vezni koji ima 24 godine i veliku perspektivu. Raznovrstan je, čvrst i sigurno će biti pojačanje za momčad Marka Hughesa. Ali sigurno ne vrijedi 19,5 milijuna eura. Po Transfermarktu vrijedi 12 milijuna, netko drugi vrlo vjerojatno bi ga mogao dobiti za 15-ak. Gotovo 20 bi teško itko dao za Nizozemca. Manchester City je dao i De Jong će uskoro iz Njemačke preseliti na Otok. Kada neće Kaka, hoće De Jong...