Portugalski jezik uopće nije težak. Samo morate znati da se ‘o’ čita ‘u’, prva je lekcija koju sam naučio iz portugalskog. Nakon što sam “savladao” sambu, moje pripreme za Brazil krenule su dalje...

- Dobro, to vjerojatno ne vrijedi za sve. Ronaldo je i dalje Ronaldo - upitao sam stidljivo.

- Ne, to je velika pogreška - kaže profesorica.

Znači, nešto sam naučio. To da je Ronaldo zapravo Ronaldu, a Ronaldinho - Ronaldinhu. Zadržao sam se na nogometu. Nisam inzistirao na političkom jeziku, koga ovih dana briga za zakone i poreze na portugalskom. Nisam se stigao ni okrenuti, a već me stiglo pitanje...

- Zašto svi govore Dani Alveš, a ne Dani Alves? On je Brazilac, a svi Brazilci ne govore š. Oscar je Oscar, a on Oškar - kaže mi profesorica portugalskog Marijana Mijatović.

- Koja je još enigma za nas Hrvate, a koja nam itekako prijeti - upitao sam profesoricu.

- Hulk! On nije Hulk, to se čita Ulki.

S takvim, nama čudnim izgovorima otišli smo u Brazil, a tamo nas je dočekalo podbadanje.

- Vi Hrvati nemate pojma kako se čitaju imena naših igrača. Uostalom, mi vaše igrače ni ne čitamo - kažu Brazilci.