Istina je da sam se prijavio na natječaj za predsjednika Hajdukove uprave, a na to me ponukalo slabo stanje i upravljanje klubom već godinama, kazao je proslavljeni hrvatski vaterpolo trener Dragan Matutinović (66) kada smo ga nazvali za provjeru informacije.
Otkud sad Matutinović u nogometu, kakva je njegova veza s Hajdukom i ispunjava li uopće sve potrebne uvjete da bi bio izabran, pitanja su koja se nameću sama od sebe. Jer, Matutinović je prije svega trofejni vaterpolo trener i izbornik. ''Ja sam najveći hrvatski vaterpolo trener, veći sam od Rudića zbog toga što on nema klupske rezultate, nego samo reprezentativne'' kazao je jednom zgodom. Prema dostupnim informacijama Matutinović nema potrebno formalno obrazovanje koje se traži u natječaju, niti iskustvo na upravljačkim funkcijama, no on smatra kako to ne bi trebala biti zapreka da bude izabran...
Kakva je vaša veza s Hajdukom?
- Uz Hajduk sam od kad sam se rodio, otac Petar me vodio na Stari plac, odrastao sam uz generaciju Jurice Jerkovića, Ivice Šurjaka, Dražena Mužinića..., s nekima od njih sam, poput Željka Mijača, i vaterpolo igrao... Pun smo vremena proveli skupa i družili se...
Smatrate li da osoba koja je provela cijeli svoj život u vaterpolu može uspješno voditi nogometni klub kao što je Hajduk?
- Naravno da može. Sport je sport, vaterpolo, košarka, nogomet... Tko zna rukovoditi i pokrenuti mase, može to napraviti u bilo kojem sportu. A ja znam i imam te sposobnosti. Uostalom, zar proslavljeni vaterpolist Manuel Estiarte nije glavni suradnik Pepa Guardiole, i to od Barcelone, preko Bayerna do Manchester Cityja? On je prošao velika natjecanja i ništa ga ne može iznenaditi. I nije ni pametniji ni bolji od mene, znam to jako dobro jer sam mu bio trener pet godina...
Ispunjavate li formalno uvjete koji se traže natječajem?
- Ako pitate mene, ja vjerujem da ispunjavam sve uvjete. Neki misle da ne ispunjavam, da mi nedostaje fakultetska diploma. Završio sam Višu trenersku školu, ali su velika natjecanja, europska i svjetska prvenstva i Olimpijske igre moja škola i moje obrazovanje. Ako hoćete i referenca. Možeš biti trostruki doktor nauka, ali ako ne znaš rukovoditi i stvoriti odnose u klubu, onda ti ne vrijedi diploma. Ovo je sportski klub a ne firma, ma što netko mislio o tome i zbog toga mislim da su moje reference i obrazovanje dovoljni.
Što mislite o modelu upravljanja Hajdukom?
- To je ok, nemam ja tu ništa ni za dodati ni za oduzeti. Struktura je takva kakva je i treba je poštovati. Grad je većinski vlasnik koji se ne miješa previše, ali budimo realni, tko bi se i miješao kad je situacija takva kava je. Hajduk je peti, a to je ništa, to je kao da je zadnji, nema razlike. Hajduk mora biti prvi, sve ostalo je neprihvatljivo....
Jeste li kupili dionice Hajduka i jeste li član Udruge Naš Hajduk?
- Nisam kupio dionice i nisam član udruge.
Što bi po vašem mišljenju trebalo prvo popraviti na Poljudu?
- Uf, a što ne bi... Hajduku treba lider koji će pokrenuti i ujediniti sve snage u klubu i oko njega. Prvo bih igrače i zaposlenike educirao i upoznao s poviješću kluba, da se zna gdje su došli i za koji klub igraju. Kao što je Barcelona ''Mes que un club'' za Barcelonu i Kataloniju, tako je i Hajduk više od kluba za Split i Dalmaciju, pa i šire. Drugo, ujedinio bih sve navijače na čelu s Torcidom s upravom i igračima, to mora opet postati jedno tijelo. To mora biti pokret, opće ludilo, da kad igra Hajduk sve gori.
Dinamo se već godinama nametnuo kao lider koji odlučuje o svemu u hrvatskom nogometu. Kako to promijeniti?
- Ja Dinamo uopće ne doživljavam, ne zanimaju me, niti su oni moja vodilja. I uopće mi nije jasno kako nama Dinamo 'instalira' šest trenera u omladinski pogon. Kao da mi u Splitu i u Dalmaciji nemamo bolje trenere, trenere koji znaju raditi bolje od njihovih. Recite mi koji je to trener sa strane napravio nešto s Hajdukom, koliko su trofeja osvojili? Hajduk se mora okrenuti svojim korijenima, Splitu, Dalmaciji, mora odgajati igrače koji osjećaju Hajduk, koji znaju prepoznati nekadašnje igrače, a oni im moraju organizirati predavanja o povijesti kluba. Na tome bih inzistirao više nego na treninzima. Svjestan sam da su ljudi poput mene atipični, ali atipična situacija traži atipične lidere, ljude koji znaju ujediniti i voditi. A to se ne može naučiti u školi.
Nekad su svi mladi igrači u Dalmaciji sanjali bijeli Hajdukov dres, danas djeca iz Zadra, Šibenika, pa i iz Solina odlaze u Dinamo?
- Mi smo se malo pogubili, bili smo 'najsportskiji grad na svitu' a sada nam je sport pao na niske grane. Nema više ljudi poput Tita Kirigina... A za to što djeca odlaze 'gore' ne treba kriviti Dinamo, da je kod nas stanje dobro ne bi ta djeca odlazila u Dinamo. Premda, ja bi se na mjestu roditelja te djece zapitao zašto idem u klub koji vodi osuđeni kriminalac iz Međugorja. To je po meni poraz pravne države, poraz cijeloga društva, da nam takav čovjek javno dijeli lekcije. I još se oni time hvale i javno mu zahvaljuju da vodi klub iz inozemstva!?
U aktualnom vodstvu kluba nema puno veterana, smatrate li da je to dobro ili bi i za njih trebalo biti mjesta?
- Veterani se s pravom osjećaju odbačeni od kluba, oni su ti koji su stvarali povijest i za njih mora biti mjesta. I to neće biti teško napraviti. Neke sam već kontaktirao, ali još nije vrijeme za spominjanje imena...
Koji su treneri i igrači iz povijesti Hajduka po vama uzori koje bi trebalo poštovati i kopirati njihove ideje?
- Igrački bez konkurencije Jurica Jerković, kao treneri Tomislav Ivić i Ivan Katalinić, a od mlađih Goran Vučević. S Goranom sam proveo dosta vremena u Barceloni i znam kakav je bio igrač, kakav je čovjek, i kakav je stručnjak. Šteta što za takvog stručnjaka nema mjesta na Poljudu...
Koliko znate o aktualnom stanju u klubu?
- Znam sve, a prije svega koliko je milijuna kuna u minusu, kao i tko koliko radi a tko ne, znam ja ljude po kancelarijama Poljuda, ali nije vrijeme za spominjanje imena i programa, bit će vremena za to. Ono što mogu reći je da je strašno kolike se cifre troše i plaće koje se daju da bi Hajduk bio peti. Meni je nevjerojatno da stranac dobiva 600.000 eura dok se mladim domaćim igračima za ugovor nudi par tisuća kuna. Strancu je svejedno je li Hajduk prvi, drugi ili peti, a domaćem igraču nije.
Imate li program rada i koji su vaši uvjeti za prihvaćanje posla?
O programu i suradnicima ću javno govoriti teka ako budem izabran, a što se tiče uvjeta, nemam uvjeta, plaća me ne interesira jer sam situiran, supruga mi je na žalost preminula prije par godina, a djeca su već velika, imaju svoj kruh... Znači materijalno sam neovisan, situiran, stručan, bez obaveza, apolitičan i posvetio bih se Hajduku u cijelosti.
Zbog čega energiju ne usmjerite u vaterpolo, koji je vaše prirodno okruženje?
- Zbog pokojnog oca i obitelji, nama je Hajduk od uvijek pojam i na prvom mjestu.
Smatrate li da imate šansu biti izabrani?
- Ako se uzmu u obzir kvalitete koje imam i plan rada, onda bih trebao imati šansu. Formalne stvari poput visoke škole, fakulteta..., to me ne zanima. Ja znam sport, znam rukovoditi, a okupio bih ekipu stručnjaka koja bi vodila brigu o financijama. Grupu poštenih ljudi koja bi to radila stručno i profesionalno, bez razbacivanja novca. Moj Hajduk bi bio Hajduk sastavljen od domaćih igrača, uz tek pokoje pravo pojačanje. Deset domaćih i dovedeš Petkovića iz Metkovića. E, to je pravi posao, a ne razbacivati 600.000 eura na pojačanja koja to nisu, to kod Matute ne bi prolazilo... Moj moto je 'željezna ruka, rad, red i disciplina. U Hajduku su se mnogi instalirali, lijepo im je, malo se radi, plaća je sigurna i dobra, i Niko se nikoga ne boji. Tome treba stati na kraj ako želimo opet biti prvaci...