Imam četiri prsta na svakoj ruci, tri na desnoj nozi i četiri na lijevoj, a imam čak i manje zuba od većine ljudi.
POGLEDAJTE VIDEO: Francesca Jones, tenisačica s 15 prstiju
Sve što je nabrojala Francesca Jones (20), posljedica je rijetkog sindroma zvanog Ektrodaktilija-ektodermalna displazija (EEC), odnosno rascjep prstiju, koji bi od sporta uopće, ne samo profesionalnog, odgovorio mnoge, ali nije ovu mladu Britanku koja s čak pet prstiju manje na svom tijelu igra - tenis. I ne samo da igra, već ozbiljno grabi prema vrhu, a jedna od stanica u usponu ovog joj je tjedna bio Zagreb Ladies Open na Ravnicama gdje je u četvrtfinalu predajom Terezi Mrdeži završila nastup. I to baš dan uoči 20. rođendana.
- Uvijek kažem da je najveće zadovoljstvo u životu činiti stvari za koje ljudi kažu da ne možete. To je moj moto. Mislim da nikoga ne bi trebala sputavati tuđa mišljenja - reći će danas 277. tenisačica svijeta.
Ne samo da ima manjak prstiju, što je u sportu kakav je tenis ogroman hendikep, Fran ima i manju desnu šaku, ali čak i da ne znate ni za jedan podatak, nikada ne biste ni rekli da ima ikakav hendikep gledajući kako moćno udara lopticu.
Odselila u Barcelonu s devet godina
- Ljudi kažu da ne mogu pravilno uhvatiti reket, mnogi su me i kritizirali i govorili svakakve stvari, ali to me je samo još više motiviralo. Doduše, nekad mi se slomi nokat jer moram čvrsto držati reket. Također, i ravnoteža mi je boljka jer na desnoj nozi, koja mi je dominantna, imam samo tri prsta.
Početkom rujna Fran, koja je s devet godina iz rodnog Bradforda odselila u Barcelonu i trenirala u akademiji Sanchez-Casal u kojoj su svojedobno i Rafael Nadal te Andy Murray, igrala je u Pragu prvo WTA četvrtfinale u karijeri i sada napada Top 200. Prošle i pretprošle godine dobila je pozivnicu za kvalifikacije Wimbledona, u kojima je ispala odmah u prvom kolu, a još 2015. prošla je čak tri operacije na zapešću. I tko zna koliko ukupno.
- Da ih opet moram odraditi, odradila bih. U ovome sam 100 posto i iako sam se mučila oduvijek, nadam se da ću doći do vrha premda znam da ni tada neće sve biti ružičasto. Sada sam došla do točke u kojoj mogu dokazati da se sa željom i voljom može sve napraviti u životu. Neka ljudi samo pogledaju gdje sam sada i gdje ću, nadam se, tek biti u budućnosti. Tada ću posve dokazati ono što želim - kazala je Britanka koja je većinu ranog djetinjstva provela po bolnicama.
- Ona nije poput drugih. Naravno, mora dodatno raditi na nekim stvarima, a i briga za tijelo drugačija je od ostalih. Mislim da kod nje ne postoje granice - misli Albert Portas, nekad 19. tenisač svijeta s kojim je Fran započela suradnju u akademiji u Barceloni.
Danas je, iako tek od subote više nije tinejdžerka, uzor mnogim ljudima s istim problemom.
- Nazvala me jedna obitelj iz Argentine čija kći također ima EEC sindrom i pitali su me kako sam ja uspjela sve to nadvladati. Nemam riječi kojima bih objasnila kako je divno primiti takve poruke - poručila je Fran, još jedan primjer da u životu i sportu nemoguće ne postoji...