Rijetki su oni koji se ne sjećaju Kameruna i Rogera Mille. Nakon svakoga gola na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1994. on se zatrčao do korner-zastavice i zaplesao s njom. Ta proslava “zarazila” je cijeli svijet, rijetki su oni koji zbog njega Kamerun nisu zavoljeli i baš za njega počeli navijati. Brazilska reprezentacija na istom je SP-u nakon svakog postignutoga gola “uspavljivala” dijete, a predvodnici su bili jedni od najboljih svjetskih nogometaša tog vremena - Romario i Bebeto. Arsenalov dvojac Thierry Henry i Emanuele Adebayor svoju su koreografiju doveli do savršenstva i kako su se slagali u igri, tako su se slagali i u koracima kad su proslavljali golove. Crouch je svoje golove slavio robotskim plesom. No sve ovo je čista rekreacija prema koreografiji igrača Brightona Basa Savagea. On je nakon svakog svoga gola “skinuo” Michaela Jacksona. I dok je izvodio koreografiju, suigrači su ga strpljivo čekali. Tek kad bi završio s legendarnim “moonwalkom”, došli bi mu čestitati na golu.
I Blanka Vlašić svoje pobjede slavi plesom, a i Ivo Karlović nakon što “skine” nekog od vrhunskih tenisača - “zajaše bika”.
Međutim, ragbijaši Novog Zelanda daleko su najpoznatiji kad su plesovi sportaša u pitanju. I za razliku od svih, oni svoju haku izvode prije nego što utakmica počne. Većini reprezentacija tada utjeraju strah u kosti, a sebi usade zajedništvo i samopouzdanje nakon kojeg lete terenom.