Gol Karla Letice za pobjedu protiv Istre u zadnjim sekundama utakmice, prvi je gol iz igre koji je postigao jedan golman Hajduka u povijesti, i kao takav će ući u klupske almanahe i biografiju mladoga golmana, pred kojim je zasigurno velika karijera. No vrjednije od svega navedenoga je to što je taj gol vidjelo jako puno djece kojima je Letica postao heroj i idol zbog koga će se početi baviti sportom, ili odlaziti na utakmice.
I zato vam danas ne donosimo još jednu priču o Karlu Letici, jer smo ih sve već ispričali više puta, kao ni priču o njegovoj obitelji, managerima, trenerima, suigračima.... Danas vam donosimo priču o dvoje djece kojima će utakmica Hajduka i Istre te gol Karla Letice zauvijek ostati u sjećanju.
Mali Toma Burazin (11) u subotu je po prvi put u životu bio na Poljudu, i uživo gledao utakmicu Hajduka. Iako je njegov otac strastveni navijač, koji je s 14 godina po vlastitom priznanju pobjegao od kuće i vlakom otputovao na finale Kupa u Beograd, sina je tek jučer prvi put odveo na Poljud.
- Ne bih volio da krene mojim stopama jer mi je nezamislivo da s 14 godina putuje za Hajdukom, ali bih volio da ide na utakmice i navija – priznaje nam tata Krunoslav Burazin, koji je, kaže, u subotu četvrti put u životu gledao Hajduka s južne tribine. I svaka je bila posebna.
- S jugoistoka sam gledao Honved, Spartu kad je 'Baka' Slišković dao gol ''iz auta'' točno ispred te tribine, s jugozapada Legiju u kvalifikacijama za Ligu prvaka, i evo, ova je četvrta.
VIDEO
I baš kao što se tata Krunoslav sjeća te četiri utakmice, i njegov će se sin Toma zauvijek sjećati svoje prve utakmice na Poljudu, ''one u kojoj je Letica zabio za pobjedu u zadnjoj sekundi''.
- Dobio sam ulaznicu u školi i zamolio tatu da me odvede. Bilo je jako uzbudljivo, baš mi je drago što smo gledali u živo – stidljivo nam priča mali Toma, oduševljen atmosferom na 'dječjoj tribini', na kojoj se skupilo 771 dijete u pratnji roditelja.
- Družili smo se s maskotom Ricom, navijali, dobili smo i balone... Moj je pukao pred kraj utakmice jer sam ga od uzbuđenja jako stisnuo, a baš nakon toga je Hajduk zaigrao bolje. Pogodili su dvije prečke, a onda je i Letica zabio, i svi smo slavili. Jedva čekam novu utakmicu – kaže oduševljeni Toma, koji je zavolio nogomet zbog Messija, ali od subote ima još jednoga idola – Karla Leticu.
Za razliku od Tome, za Neli Torlak (13) odlasci na Poljud nisu novost, ona je golmanica u mlađim uzrastima ŽNK Marjan.
- Imam pretplatu za sjever, redovito sam na svakoj utakmici s prijateljicom i rođakom, i ovo mi je najdraža utakmica u životu. A skoro da Letičin gol nismo vidjeli. Morali smo izaći dvije minute ranije da stignemo po torbe u svlačionicu, ali kad smo čuli viku navijača, vratili smo se na tribinu, i upravo u tom je trenutku pao gol – otkriva Neli, koja je uoči utakmice imala posebnu počast.
- ŽNK Marjan proslavio je 15 rođendan, i zbog toga smo dobili priliku ispratiti igrače Hajduka i Istre na teren. Ja sam za ruku držala Karla Leticu, i zaželjela mu sreću prije utakmice. Eto, baš je imao sreću i zabio gol – kaže ponosna Neli, koja brani zbog idola, Lovre Kalinića, zbog koga nosi i broj 91 na leđima.
Na zidu sobe pored kreveta joj je Lovrin poster i rukavice koje joj je poklonio, a sada ima još jednoga idola – Karla Leticu.
- Lovre je broj jedan, ali i Karlo mi je isto tako drag. Sretnemo se ponekad jer i mi treniramo na Poljudu, a dolazim redovito i na druženja igrača i navijača u Hajdukov Fan shop...
Nema sumnje kako će se ova utakmica i Letičin gol zauvijek urezati u sjećanje Tomi i Neli, ali i ostaloj djeci, svakome iz nekog drugoga, za njih tako posebnog i važnog razloga. I nema sumnje kako su se u subotu na Poljudu svi oni 'zarazili' neizlječivim virusom sporta, nogometa, Hajduka..., koji će ih držati cijeli život. I to je ljepota sporta, to je posebnost nogometa, to je veličina kluba, to je na koncu i vrijednost Karla Letice, uzornog sportaša zbog čijih obrana i postignutoga gola će neka nova djeca poželjeti stati na gol, zaigrati, ili doći na tribine navijati. Jer, nogomet se ipak igra zbog navijača...