Meni se otvorilo, a suigrači su me tražili. Vratilo mi se samopouzdanje, ali to ne znači da ću sad svaku utakmicu moći zabiti 20-30 poena. Protivnici će me sad više paziti, pa će netko drugi morati povući. Zato imamo još 11 igrača, govorio je Marko Popović, jedna od rijetkih svijetlih točaka hrvatske reprezentacije u porazu od Francuza. Osim njega i Banića, većina ostalih je zakazala. Posebno su van elementa bili oni od kojih se najviše očekivalo - Vujčić i posebno Planinić, koji je promašivao slobodna bacanja i gubio lopte na najrazličitije načine. Zato je Pop ukrcao pet trica, a ostalih 15 poena zabio je iz slobodnih bacanja. Stalno je tražio loptu, vukao i ostale. Jedna od onih utakmica zbog kojih ga ljudi vole.
- Drago mi je da me vole, ali bilo bi mi draže da me ne vole, a da osvojimo medalju. To mi je san... To mi puno znači i ispunjava me, ali bi me još više ispunjavalo kad bismo pobjeđivali, izgledali kao prava momčad i osjećali se moćnima, spremnima za nešto veliko - kaže Pop. No očito, ne osjećaju se moćno. A javnost je s pravom razočarana i ljuta zbog izvedbi reprezentacije u Poljskoj.
- Znam da nas pljuju, a i sami smo krivi. Možda smo prenaglili najavljujući medalju, stavili sebi prevelik teret na leđa. Imali smo malo previše samopouzdanja...
I kad su shvatili da protivnici neće samo "skidati gaće" pred njima, stvari su krenule nizbrdo.
- Mogu samo poručiti ljudima neka se nadaju do zadnjeg trena, jer sigurno imamo kvalitetu. Samo dao Bog da nađemo "špirita" za dobiti Nijemce i onda koga god u četvrtfinalu - nada se Popović. Samo, nada je sve što je ostalo ljubiteljima "loptanja pod obručima". Za nešto konkretnije Hrvati se ne mogu uhvatiti.
- - Njemačka bez Nowitzkog nije ni blizu vrha, a mi je se moramo bojati - kaže Popović o presudnoj utakmici u borbi za četvrtfinale i dodaje:
- Ne bismo trebali birati hoćemo li bolje igrati pod pritiskom ili bez njega, iako smo favoriti.