Legendarni golman "vatrenih" i zagriženi hajdukovac, Stipe Pletikosa ne može zatvoriti oči pred onim što već dugo vremena mori Hajduk i ne razumije, kaže, kako drugi mogu.
- Vidim da su mnogi suzdržani u iznošenju stavova o zbivanjima na Poljudu. Koje god da se postavi pitanje na tu temu, uglavnom ćete vidjeti velike uvode i unaprijed opravdavanje u stilu ‘da ne bi netko nešto krivo shvatio’. Ne razumijem zašto to rade ljudi koji su itekako zaslužni za uspjehe i lijepa vremena u Hajduku - čudi se Plete, kojega su svi očekivali u skorije vrijeme u klubu iz Splita osobito zato što mu je ondje i najbolji prijatelj - Tudor.
- Bit ću vrlo iskren, da ne bude nejasnoća, dakle, dok god se Hajduk vodi na način kao što radi Marin Brbić do sada, ili kao što su uglavnom radili njegovi prethodnici, mene u klubu neće biti! Ne vidim smisla u tome - jasan je legendarni golman i dodaje:
- Jako me živciraju sve te špekulacije koje su u posljednje vrijeme zavrtjele oko mog imena i navodnog dolaska u Hajduk, rekao je za SN.
Plete je otvoreno progovorio o atmosferi oko kluba:
- O Hajduku se mora moći slobodno razgovarati. Dok ne bude te kulture dijaloga, otvorenog iznošenja i različitih stavova u odnosu na one koji upravljaju klubom, Hajduk neće i ne može napredovati. Po mojem sudu, ta suzdržanost i onda nepotpuna rasprava u traženju rješenja, među glavnim su razlozima zašto klub stagnira. Svaki dan u takvom ozračju i odnosima snaga samo potencira probleme i vrijeme nepovratno teče bez željenih rezultata. A znate što je Hajduk bez tzv. pravih rezultata, odnosno konkurentnosti za vrh HNL-a? To je vegetiranje i ne vodi ničemu dobrome. Rezultat sve generira, i napredak, i propadanje. Zamislite samo da su Bayern u Bundesligi ili Manchester United u Premirshipu klubovi koji bi dugoročno zapostavili rezultat. To se jednostavno ne može dogoditi, okruženje to ne bi duže toleriralo.
Rijetki se usude otvoreno govoriti o Hajduku i njegovu vođenju...
- Otvaraju se onda teorije zavjere jer, ono, kako ćeš nešto misliti i govoriti ako nemaš interesa. Eto, sve se onda zaprlja čim je javno izrečeno. Znam dobro kako stvari u nas funkcioniraju jer sam već više od tri godine kod kuće. Gotovo se ništa nije promijenilo u onih mojih 14 godina odsustva zbog igranja u inozemstvu. Ili si s nama, ili si protiv nas i valja te odmah razapeti. Osobno s tim nemam problema. Smetaju li nekome moj stavovi, pa će me nastojati bilo kako diskreditirati ako im tako odgovara, neka bude. Meni je ključno izreći što iskreno mislim.
Onda je konkretno nastavio što je problem:
- Bez jasnih kriterija izbora sportskih direktora, članova Uprave, zapošljavanja trenera u omladinskoj školi, a sa stalnim koliko štetnim kompromisima svake vrste, tajnim sastancima i netransparentnim odlukama, učestalim promjenama trenera, direktora, Hajduk ne može biti klub kakav treba biti. Bez jasnog liderstva u odnosima prema HNS-u, čvrstog zastupanja Hajdukovih i nogometnih interesa, nema ni dužnog statusa tako važne nogometne institucije za HR nogomet kakva je ona na Poljudu. Kad bih ja bio u klubu, odmah bi tražio da budem član HNS-a i tamo, u centru odlučivanja, štitio klupske interese.
Meni su se dosad nudile uglavnom epizode, paradne i slične uloge. Kao što sam onima koji su ih prezentirali kazao, tako i sada vama govorim da me tako nešto ne zanima. Samo uloge donošenja odluka odnosno utjecaja na stvari!
Onaj koji upravlja klubom ne treba donositi odluke koje će se dopadati široj javnosti, a time i jačati svoje osobne pozicije. Tko upravlja Hajdukom mora donositi odluke koje su interesu Hajduka! Svejedno kome to smeta ili mu remeti planove.
Progovorio je i o načinu upravljanja Hajdukom:
- Model odabira NO samo je suštinski ispravan. Realno gledano stvar je da par tisuća ljudi bira NO u ime 30 tisuća članova ili dva milijuna ljudi i navijača. Po mome je to vrlo upitna praksa. Mora se naći pravedniji način ako je već to ideja vodilja, a s kojom se slažem, da ogromna većina bira. Modela je puno. Ovako ostaje činjenica da aktualni način biranja odgovara samo određenom krugu ljudi, a po mom mišljenju nije rezultat općeg stava članstva Hajduka.
Otkrio je i detalj iz mladosti, koji svjedoči o njegovoj privrženosti Hajduku:
- Među prvima sam svoj dug, gotovo ravan godišnjoj plaći u Hajduku, a koji je datirao od sezone na posudbi, htio pretvoriti u dionice kluba prije 13 godina. Tada sam bio još mlad, bez značajnijeg novca, ali bilo mi je to normalan stav. Tako nas se odgajalo, u kući i na Poljudu, Hajduk je iznad svih. Pa ja sam se bojao javiti svome ocu na telefon dva dana, zbog javne priče kako me zovu u Dinamo! To je bilo 2006. godine, poslije isteka posudbe u Hajduku i povratka u Šahtar. Imao sam na stolu ponudu koja znači i bogat ugovor na deset godina i kapetansku vrpcu u reprezentaciji. Moji me hajdukovci nisu ni nazvali znajući za tu opciju, a meni je bilo jako neugodno pomišljati da bih uopće sjeo s Dinamom i pregovarao. Ne zato što imam nešto protiv Dinama, nego zato što sam se osjećao kao da bih izdao klub svojeg života, navijače Hajduka, tradiciju kluba, naposljetku sebe i svoja načela te svoga oca.
Na kraju je za Sportske novosti progovorio i o Torcidi i odnosu kluba prema veteranima:
- Torcida je generator i srce ljubavi prema Hajduku! Svi moji prijatelji, kao i ja, veliki su i iskreni navijači. Neki su bili Torcida u ona slavna navijačka vremena, ali Torcida mora imati još naglašeniji kodeks odgovornosti. Uzmite primjer Engleza koji svaku devijaciju u svojim redovima sankcioniraju. Plaćanje kazni zbog baklji je nedopustivo! To je rovarenje pojedinaca protiv interesa kluba. Prije 10 godina mogli ste voziti motor bez kacige, danas ne možete. Baklje su nekad bile dekor, a danas su opasnost! To je tako u sportu i nogometu, i nema tu ali ni možda. Pravila se moramo svi držati.
- Danas je status veterana na Poljudu sveden na margine i nebitnost. U Hajduku kakvog ja od djetinjstva poznajem, i iz priča starijih, odnos prema velikanima kluba bio je na vrhunskoj razini. Kad se osjeti da se vraćaju takva vremena i pristupi, znat ćemo da se stvari mijenjaju na bolje