Ardian Ismajli stigao je u Hajduk tiho, na mala vrata, pa iako je četiri i pol godine kasnije otišao za odštetu od čak 2.5 milijuna eura i 10% od budućeg transfera, dojam je da je otišao tiše nego što je došao. Nije ga bilo u javnosti, nije davao izjave... Uobičajeni oproštajni intervju dogovorili smo odmah, a onda ga odgađali..., najprije dok se ne sredi cijela papirologija oko transfera i Ardian ne zaigra, nakon toga i zbog korona virusa kojim se zarazio pa je bio prisiljen pauzirati... I tako, malo po malo, evo nas u 2021. godini.
Ismajli je stigao u Hajduk u zimu 2016., te je na početku bio u B momčadi, no vrlo brzo je priključen prvoj momčadi i debitirao kod Damira Burića, u gostujućoj pobjedi protiv Zagreba 3:2 na kraju sezone 2015/'16. U četiri sezone promijenio je osam trenera, odigrao ukupno 93 službene utakmice i zabio dva gola, a svojom požrtvovnošću i poštenim odnosom zaslužio je poštovanje navijača Hajduka, ali i pozive izbornika, najprije Kosova, pa potom i Albanije za koju se odlučio nastupati. Zadovoljni su njime i u Speziji, ali unatoč tome još uvijek nije standardan.
- Puno se toga izdogađalo u ova gotovo četiri mjeseca od kad sam stigao u Italiju i to je glavni razlog što nisam više igrao. Prva prepreka je bila moja putovnica, rođen sam na Kosovu, igram za Albaniju i nisam građanin EU, što svakako sužava mogućnost i transfera, ali i komplicira papirologiju i transfer, trebalo je vremena da se sve riješi. Odmah po dolasku bio sam pozitivan na koronu pa sam morao odraditi i dvotjednu karantenu i tek nakon svega toga sam se uključio u rad s ostatkom momčadi – otkriva nam mladi stoper i dodaje:
- Zadovoljan sam kako izgledam na treninzima, trener me hvali i on je bio zadovoljan prvim igrama protiv Bologne i Intera, kao i brzinom moje prilagodbe na momčad i ligu. Vjerujem da ću u 2021. godini igrati puno više i pomoći momčadi u borbi za opstanak. Uvijek sam bio strpljiv pa sam i sada. Mlada smo momčad ali vjerujem da ćemo se u drugom dijelu sezone dići prema sredini ljestvice jer smo neke utakmice odigrali jako dobro, ali smo nesretno primali golove i gubili bodove. Ima još puno utakmica do kraja...
Navijači Hajduka cijenili su Ismajlijevu požrtvovnost i borbenost a poštovanje je zaslužio i korektnim odnosom prema klubu na odlasku. Iako je njegov transfer rekordan za jednog igrača Hajduka koji nema hrvatsku putovnicu, a riječ je o 2.5 milijuna eura i 10% od iduće prodaje, Ismajli se odrekao i dijela primanja koja su mu uskraćena u korona stanci i trebala su biti naknadno vraćena.
- Novac nije sve u životu, odrekao sam ga se u korist Hajduka koji je bio u financijskim problemima i nije mi krivo. U Hajduku sam proveo četiri lijepe godine, afirmirao sam se, postao reprezentativac i zaslužio transfer u inozemstvo. Iz nekog manjeg kluba ne bi bilo ni transfera u Serie A, a iz Hajduka je to moguće, i na tome sam zahvalan. Možda trenutni rezultati i ne govore tome u prilog, ali Hajduk veliki klub koji stalno proizvodi mlade kvalitetne igrače interesantne stranim klubovima.
Na svako pitanje vezano uz Hajduk Ismajli odgovara s puno poštovanja, pa čak i na ona škakljiva. I on je prošao kalvariju kad ga je Željko Kopić praktično odstranio iz momčadi.
- Dugo sam igrao na Poljudu i naučio razlikovati klub od ljudi koji ga vode, trenera... Klub i navijači će zauvijek imati moje poštovanje, kao i neki predsjednici, treneri..., onima drugima koji se nisu ponijeli kako treba prema meni ili prema klubu neka to služi na čast. Navijače ne možeš prevariti, oni sve vide i sve znaju. Vjerujem da na moje igre i ponašanje u dresu Hajduka nitko ne bi trebao imati primjedbi – kaže Ismajli, koji se začudio pitanju prati li Hajduk i dalje.
- Naravno da pratim, pa Hajduk je klub koji me odgojio i zauvijek će ostati moj klub. Žao mi je što trenutni rezultati nisu onakvi kakve svi očekujemo, ali nadam se da će uskoro ići na bolje. Kako u životu, tako i u nogometu, svaki klub padne u krizu, siguran sam da će se Hajduk vratiti, proći će i ovo. Evo, vratio se Lovre, on je pravi kapetan, veliki čovjek, on će pomoći Miji da ujedini svlačionicu i vrati Hajduk tamo gdje mu je mjesto. Po onome što mi kažu moji bivši suigrači, s kojima sam i dalje u kontaktu, i oni s puno optimizma očekuju početak priprema.
Ismajli s Poljuda i iz Splita nosi samo lijepe uspomene.
- Posebno mi je u sjećanju proljeće 2019. godine kada smo s trenerom Oreščaninom igrali sjajan nogomet. Na zimskoj stanci zaostajali smo za Lokomotivom osam bodova a na kraju su prvenstva oni bili 13 bodova iza nas. Sa šestog mjesta stigli smo do plasmana u Europu... Mislim da je ključ uspjeha bio taj što je Oreščanin dugo radio u B momčadi i dobro je poznavao igrače, momčad, situaciju. I pod Burićem smo igrali dobar nogomet... - kaže Ismajli, koji ima riječi hvale i za navijače:
- Nevjerojatni su... Kad netko ide na tebe jedan na jedan i kad mu izbiješ ili oduzmeš loptu, a s tribina čuješ huk odobravanja i pljesak, to te napuni samopouzdanjem do maksimuma. Kad su tribine na Poljudu ispunjene, to ti daje dodatnu snagu, grizeš travu ako treba... Nikad neću zaboraviti kako smo Rijeku pregazili 4-0. Lijepo vrijeme, travnjak idealan, tribine krcate, a mi do poluvremena vodimo 3-0. Nikad neću zaboraviti ni Maccabi, sjajna utakmica, sjajna atmosfera, na žalost ostali smo kratki za jedna penal od ulaska u skupine Europske lige...
S pitanjima o Hajduku Ismajli se susretao i na okupljanjima reprezentacije Albanije, koju vodi nekadašnji trener Hajduka Edoardo Reja a kondicijski priprema njegov asistent Luigi Febbrari.
- Oni ne mogu zaboraviti Hajduk, stalno su me pitali što se događa, kakva je situacija... Pogotovo Gigi, on i zimske i ljetne praznike provodi u Dalmaciji. Ljudi koji nemaju srca lako zaboravljaju, a mi koji imamo srce zauvijek pamtimo sredinu u kojoj nam je bilo lijepo i zahvalni smo za to. Reja je odličan trener, pun iskustva, vodio je velike klubove i puno nam je pomogao u reprezentaciji. Vjerujem da su se i Talijani raspitivali kod njega hoće li me uzeti ili ne, i siguran sam da je o meni govorio pohvalno.
Albanci su su se u prošloj Ligi nacija izborili za plasman u drugu jakosnu skupinu i vjeruju da će im to samopouzdanje pomoći u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.
- Čeka nas teška skupina, tu su favoriti Englezi, jaki Poljaci i Mađari, ali nikome neće biti lako s nama, pokazati koliko smo jaki, samopouzdanje smo podigli kroz Ligu nacija i idemo probati napraviti još jedan korak naprijed.
U tome će mu i te kako pomoći igre u novoj sredini na koju se pomalo privikava.
- Uvijek je teško promijenit sredinu, ali snalazim se pomalo, ide na bolje svaki dan. La Spezia je mali grad, ima i more pa je i po tome sličan Splitu, ali ne može se baš usporediti. Isprva mi je bilo teško, korona, sve je bilo zatvoreno, živio sam na relaciji kuća – trening, samo bi ponekad otišao do prodavaonice i to je bilo to. Iako sam prebolio koronu i liječnici su mi rekli da bi trebao biti siguran barem godinu dana, što mi to vrijedi kad je sve bilo zatvoreno. Ne bojim se, ali pravila su stroga zbog velikog broja mrtvih i moraju se poštovati. Nadamo se da će cjepivo riješiti sve probleme i da ćemo napokon moći živjeti normalno.
Od kad mu je iz Splita stigla djevojka Matea, sve je lakše.
- Nisam navikao biti sam. U Splitu sam imao dosta prijatelja s Kosova i iz Albanije, vezao nas je isti jezik i bilo mi je lakše. U Italiji je sve bilo zatvoreno, kafići, restorani, nemaš gdje otići..., a kad dođeš kući opet si sam u četiri zida. Od kad je došla Matea sve je lakše, znam da me netko kući čeka, znam da ću imati s kim ručati i popričati. Da sam sam, poludio bih...