Što se mene tiče, ako će preporoditi Hrvatsku, neka premijer komotno plaća porez u inozemstvu. Ne da je prije plaćao, a sad ipak plaća u Hrvatskoj, nego neka za mandata plaća porez u Irskoj ili Delawareu. Nije idealno, ali neka.

Tako i što se tiče Janičina poreza u Monte Carlu. Ako je zbroj koristi koje smo imali, imamo i imat ćemo od njena rada veći od zamjerke što je porez plaćala drugdje i iznosa koji je hrvatski proračun izgubio, sve dok ne nađemo jednaku ili bolju, neka Janice u fotelji. No prije nego što je itko bacio kamen, mislim da je bolje, korektnije, ljudskije... bilo pitati se a što joj to uopće treba.

Pogledajmo samo Sljeme. Utrku na Sljemenu. Tko je i što investirao da utrka postoji? Janica i Ivica doslovce - krv. Cijeli život, ozljede, operacije, teške bolove, krv. A tko je i koliko profitirao? Prođe li Janica u politici bolje nego što su ona i cijela obitelj prošli u operaciji Svjetski kup na Sljemenu, hajde, neće to biti pobjeda velika kao olimpijska zlatna medalja, ali bit će velik uspjeh. Što je u životu prošla, nije za ljude. Često kažemo da prijelomi kostiju ne bole kao prijelomi duše. Prođe li Janica u okruženju u koje je ušla bez možda i višestrukih prijeloma duše, srca, bit će to sjajna stvar za Hrvatsku.

Podjela uloga je strašna. Među ljude od kojih bar posljednjih dvadeset godina nitko ništa ne očekuje nikad nije ušao netko s više karizme. Od premijera, ministra, na niže, ama baš nitko od njih nema što izgubiti.

Da o trošku poreznih obveznika Janica obiđe sva hrvatska naselja i da se po svakom naselju zbog te turneje po samo desetero djece počne baviti bilo kojim sportom, ona je svoje obavila. Da to bude njen jedini doprinos, dovoljno je. No za to joj ne treba titula, to jest fotelja.

Ipak, možda si je, politika angažirajući Janicu, zabila ključni, a najspektakularniji autogol. Postoji, ne velika, ali postoji šansica da Janica svojim radom pokaže svima koliko su svi “oni” - nepotrebni. I, zaribaju li je, malo koga će zanimati što misli ministar.