Krajem osamdesetih prošlog stoljeća, kad su NBA parketima vladali velikani poput Dr. Ja, Jordana, Dominiquea Wilkensa, Birda, All Star subota bila je dan za koji se na crnom tržištu plaćala najskuplja karta. Godinama potom natjecanja u tricama i zakucavanjima izgubila su draž, a najbolji igrači uglavnom su izbjegavali nastupati.
U New Orleansu se All Star subota ponovno na velika vrata vratila u igru. New Orleans Arena proključala je kad su na teren izašla četvorica najviših igrača koji su se ikad borili za naslov najboljeg zakucavača. Svako novo zakucavanje izazivalo je veću erupciju oduševljenja, a natjecatelji su se potrudili napraviti nešto specijalno. Bilo je tu svega, od bosonogih zakucavanja, preko dječjih koševa, ljestava.
Gledatelji će vjerojatno najdulje pamtiti Geralda Greena (Minnesota), koji je postavio minijaturnu rođendansku tortu s upaljenom svijećom na obruč te je, nakon što se snažno odrazio, puhanjem ugasio prije nego je zakucao loptu u obruč.
Najatraktivnije i najmaštovitije bilo je zakucavanje kasnijeg pobjednika Dwighta Howarda (Orlando Magic), koji je odjenuo Supermenov plašt, poletio poput lika iz filma te loptu koju mu je preko ploče dodao suigrač snažno zakucao u obruč.