Često sam znala imati komentare na svoj izgled. Treniraš, ali nije mi bitno je l' imam jake ruke i noge, bitno mi je bilo da sam najbrža, a to što izgledam, kako su mi znali reći - kao transvestit - to meni nije bilo bitno - ispričala nam je hrvatska atletičarka Maja Golub (35), rekorderka na 100 metara, 60 metara i još pet rekorda u mlađim kategorijama od kojih su neki stari i po 13-14 godina, a još ih nitko nije uspio srušiti.
Iako se čini idiličnom, njena karijera nije to uvijek bila. Vraćala se nakon teške bolesti i opet trčala ispod 12 sekundi, ali često i prije i poslije uz neumjesne komentare s tribina.
- Nisam ja kriva što imam mišiće, nisam išla u bodybuilding. Bilo je vani često upada: 'Hoćemo na ruku?, Ti bi tu sve porazbacala'. Ali što sam mogla. Snašla sam se. Ja bih njima odgovorila 'Ajde, da vidimo' i onda bi se povukli - govori nam kroz osmijeh mlada majka.
'Gledaju nam u stražnjice'
- Poznato je da atletičarke imaju dobre stražnjice i to je nekako bio 'problem'. Često je znalo ispasti da ljudi dolaze gledati neko natjecanje da gledaju dobre guzice, a ne sport kao sport. Najzanimljiviji bi im bio skok u dalj, budući da imamo outfit takav kakav imamo, gaćice i top, onda bi se curama kad skoče gaćice uvukle. To izgleda možda nekima lijepo, ali nismo mi to nametnuli, atletičari tako trče već godinama - jasna je Maja koju nisu poštedjeli neugodnih komentara u puno navrata.
'Čim si lijepa zovu te prostitutkom'
Svoju ženstvenost nije skrivala. Mišići joj nisu smetali, donosili su rezultate, a što su muškarci imali slabiji biceps, kaže, nije ona kriva.
- Nikad se nisam htjela skrivati, nosila sam haljine, bez obzira što sam imala možda biceps jači od nekih muškaraca. Susrećeš se kao žena svugdje s takvim stvarima. Pogotovo ako si malo dominantnija i mentalno od nekih muškaraca, a lijepa, svi te gledaju kao neki objekt. Čim lijepo izgledaš odmah si ili prostitutka ili nešto drugo, uvijek neke glupe predrasude. Što bi bilo da mi žene kažemo da ako je muškarac debeo, onda nećemo razgovarati s njim, nećemo se družiti, a čovjek je recimo pametan.
- Nije to nikada bilo u mjeri da bih nekoga kontaktirala. Ja sam to podnijela, takva sam po prirodi. Bitno mi je tko kaže, a ne što kaže. To što sam čula s tribina ili što je moglo biti u medijima, ignorirala sam. Digneš glavu, radiš svoje, ideš dalje. U atletici je dosta tih slučajeva.
Kamere snimaju stražnjice?!
- Na zadnjem natjecanju su postavili kamere točno iza da ženama snimaju stražnjice pa su se žene bunile, ali ne znam jesu li to uvažili. Bilo je to navodno da se vidi hoće li netko pobjeći sa startnog bloka ili ne pa su eto montirali tu neku kamericu. To je problem baš u atletici, ali mislim da je i tenisačicama teško zbog njihove odjeće.
- Ljudi ne razumiju da se ja ne pokazujem, nego da je to profesionalni sport.
- Rekreativno se i dalje bavim sportom i uz to imam par klijenata koje treniram u jednoj teretani u Zagrebu. Ne mogu ja bez sporta, to je jednostavno u meni
Preboljela rak
Rekorderki na 100 metara u listopadu 2011., dok je bila 27. tjedana trudna s kćeri Riom, otkriven je Hodgkinov limfom. Srećom, bila je trudna pa se zbog 'divljanja' hormona kvržica na vratu istaknula u ranom stadiju i izlječenje je bilo moguće, a onda se Maja na stazu vratila još jača.
- Kad je došla bolest užasno sam se htjela vratiti sportu još bolja, ali su mnogi sumnjali. Mislili su da je to kraj moje karijere, da neću uspjeti, ali jesam. Mene je to još više motiviralo. Pokazala sam da mogu, bila sam najbrža i ušla u reprezentaciju. Pokazala sam da se sve može samo kad se hoće.
Više nije u atletici, ali je u sportu
Nažalost, želja odlaska na Olimpijske igre u Rio joj se nije ostvarila.
- Pukla mi je zadnja loža i to je bio znak kraja. To je baš bio znak 'Ajde ti nemoj više'.
Sada se bavi nečim sasvim drugim.
- Trenutno radim u jednom rent-a-caru, to mi je novi posao i na to sam koncentrirana. Zbog toga ne znam još kada će drugo dijete doći na red, iako su mi liječnici rekli da mogu bez problema imati i drugo dijete. Rija je trenutno drugi razred i naginje više likovnoj umjetnosti. Vidi ona moje medalje i zna da sam bila najbrža, ali neću ju gurati nigdje, ako joj se ne sviđa. Ali nisam ni ja, i ja sam se prvo bavila tenisom, pa streljaštvom pa sam onda krenula na atletiku. Došao mi je trener i pitao bi li probala i eto tako sam upala i ostala 18 godina.