Ma cijela Hrvatska živjela je 9. srpnja 2001. za Gorana Ivaniševića, ikonu nacije.
Ne trebate dvaput pogađati zašto, Ivanišević je tog datuma osvojio svoj jedini Grand Slam u pojedinačnoj konkurenciji. Uzeo je teniski Sveti gral - Wimbledon. Bila je to četvrta sreća jer ga je dvaput u finalu rušio Pete Sampras, a jednom Andre Agassi.
S pozivnicom do krune karijere
Ipak, žrtva je prije 18 godina bio Australac Patrick Rafter koji je pao sa 6-3, 3-6, 6-3, 2-6, 9-7. Ta scena u kojoj hrvatski tenisač osvaja zadnji poen, a samim time i meč duboko se urezala u pamćenje svakog sportskog fanatika. Padali su na putu do naslova Carlos Moya, Andy Roddick, Greg Rusedski i Marat Safin...
Priča je to o čovjeku koji je načet ozljedama i na zalasku karijere stigao do najvećeg sportskog uspjeha.
Wimbledon se na svojim društvenim mrežama prisjetio Ivaniševićevog uspjeha, a u komentare ispod videa javili su se ljudi koji su i dan-danas oduševljeni Zecovim podvigom.
- Sjećam se tog meča. Nije mi bilo jasno zašto plače nakon što je osvojio Wimbledon. Imao sam tada pet godina - napisao je Ash Pareek, inženjer iz Indije.
- Obojica su bili strašno simpatični igrači (Ivanišević i Rafter op.a.), ali Goran mi je draži jer sam ga pratila od 1992. i stalno sam proživljavala 'srčane udare' s njim. Te godine gledala sam ga na računalu na poslu i živjela sam za njegovu pobjedu. Borba s ozljedama, suze u očima... - prisjetila se Alice Killip.
- Gledala sam u pubu s prijateljima. Bila sam toliko sretna, a najdraži trenutak mi je bio kada se popeo do oca na tribine - napisala je Ellie Devlin.
- Pa ovo je definitivno najikonskiji meč u povijesti Wimbledona. Generacije će pričati o tome - smatra Bruno Giunio.
- Radila sam u Londonu tog ljeta. Moja sestra i ja uspjeli smo uhvatiti vremena i pogledati taj veličanstveni meč. Atmosfera je bila naelektrizirana! Tenis je bio veličanstven. Ona je navijala za Raftera, a ja za Gorana. Sjećam se da se Goran nije brijao cijeli turnir zbog praznovjerja. To su bili dani, a u Wimbledonu nisam bila godinama nakon toga - prisjetila se Jacqueline Rowland, maratonka iz Velike Britanije.
- To je bio moj jedini i do sada jedini posjet Wimbledonu. Vodio sam tada pub u Worcestershireu, a put mi je platio par umirovljenika. Zatvorio sam pub u nedjelju predvečer, dovezao se u Wimbledon, spavao sam vani i uspio 'skrpati' 25 funti za finale Gorana i Raftera. Bio je to najveći sportski događaj na kojem sam bio. Možda se vratim jednom - napisao je Britanac Kevin Taylor koji je danas menadžer.
- Uh, jedan od mojih najdražih mečeva ikad i to između moja dva omiljena tenisača svih vremena. Nisam željela poraz niti jednog - kazala je Reggie Manna.