Davne, ratne 1991. kad se Hrvatska borila za svoju neovisnost, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman svoju nacionalnu politiku odlučio je provesti i kroz sport. 'Jedan čovjek čudan' kako su ga pogrdno nazivali Bad Blue Boysi odlučio je navijačima oduzeti ime Dinamo i stvoriti svehrvatski nogometni klub. Tuđman se tad odlučio poigrati tradicijom te je od naziva dvaju zagrebačkih klubova HAŠK-a i Građanskog uspio napraviti složenicu HAŠK-Građanski. Obzirom da se to nije svidjelo ni HAŠK-u, ni Građanskom, ali ni navijačima Dinama, skupština pod vodstvom predsjednika Branka Mikše mijenja ime kluba u Croatia. 

Od trenutka prve utakmice pod novim 24. veljače 1993. protiv Orijenta, Croatia gotovo sedam godina uspijeva dominirati hrvatskom ligom te dvaput ulazi u Ligu prvaka. No, to je malo značilo Dinamovim navijačima koji su 3.156 dana čekali povratak svetog imena.

Toliku željenu vijest 'opet imamo Dinamo' čuli su na Valentinovo 2000. godine kad ju je nakon sjednice 'modrih' objavio legenda kluba Velimir Zajec 5.000 okupljenim Bad Blue Boysima.

Samoj odluci o vraćanju imena Dinamo prethodila je smrt Franje Tuđmana. Na sam dan njegove smrti 10. prosinca 1999. trebala je biti odigrana posljednja utakmica u godini protiv Vukovara 91, a s tri mjeseca odgode klub je u Borovom naselju odigrao prvu utakmicu pod novim, starim imenom.

Na skupštini na kojoj nije bilo toliko napeto koliko pred stadionom kad su se potukli BBB i policija, od 44 skupštinara samo jedan je glasovao protiv povratka imena Dinamo. Taj jedan usamljeni glas išao je za prijedlog imena Dinamo-Croatia.

Tog 14. veljače 2000. navijači su nakon dugih devet godina pobijedili autoritarnu politiku Franje Tuđmana, a kad su navijači Dinama mislili da je njihov klub napokon u njihovim rukama, počela je nova borba s novim 'alfom i omegom' kluba Zdravkom Mamićem. Mogu li navijači putem inicijativa ponovo vratiti klub navijačima i opet izdići ime Dinamo na europsku razinu, tamo gdje je nekoć pripadao?