Hvalevrijedna akcija 'Vratimo Palčiće u Petrovu' nastavlja oduševljavati, brojni građani svakodnevno uplaćuju novac kako bi se skupila sredstva za kupnju opreme intenzivne njege za nedonoščad na novom odjelu neonatologije u Petrovoj bolnici. Iz dana u dan ova akcija piše prekrasne priče, a posljednju su ispričali Marija Cvitanović i Davor Jovičić.
Naime, majka Igora Cvitanovića na aukciju je ponudila dres svoga sina koji je bivši napadač Dinama dobio od Bad Blue Boysa nakon što je skupio 500 nastupa za voljeni klub. Gospođa Cvitanović bila se spremna odreći dresa velike emotivne vrijednosti, a on je na koncu završio u rukama Davora Jovičića (41). Velikog navijača Dinama, te najvećeg ponuđača koji je za njega izdvojio 7000 kuna. I onda ostavio dres u krugu obitelji Cvitanović.
- Uh, što da kažem o tome, cijela ta priča ide puno dalje od ove naše geste. Teško mi je to i objasniti, to je priča stara 20-ak godina. Igor Cvitanović je stvarno zadužio Dinamo, a mi smo to kao navijači pokazali prije 20-ak godina kada smo mu i poklonili taj dres. Mene je u cijeloj priči dirnulo koliko ova akcija za Palčiće znači mami Cvitanović koja se bila spremna odvojiti od nečega takvog - poručio je Davor Jovičić, pa nastavio:
- Za početak, ovo nije bilo kakav dres. Ako se nekakav dres od igrača s jedne utakmice proda za 3000 kuna, pa stari moj, koliko onda vrijedi ovo!? To je priča o 500 utakmica jednog čovjeka za Dinamo, ako ćemo zbrajati kumulativno, onda bi on trebao vrijediti 1,5 milijuna kuna. To nije dres kao i svaki drugi. Igrač se poslije utakmice zaleti i baci dres u publiku, svaka mu čast. Ali, ovo je drugačije, ovaj su dres navijači dali igraču, a ne igrač navijačima.
Davor Jovičić je nastavio...
- Meni je ovo puno emotivnija priča, kada navijači iznenade igrača, pa oni njemu poklone dres. Takav je samo jedan, ne postoji ih više, a igrač navijačima može baciti puno više dresova. Čim sam taj dres vidio na aukciji rekao sam kumu: 'pa kaj je ovo?'. I prvo mi je onako, sebično ljudski, kroz glavu prošlo, ovo moramo kupiti. Htio sam to kumu kupiti za rođendan, pa da ga stavi na zid. Ali, razmislio sam, nije to dres za nečiji zid. Moj, kumov ili bilo čiji zid, taj bi dres na njemu izgubio svoju vrijednost. Taj dres jedino može biti u krugu obitelji Cvitanović, a gdje ćeš bolje nego kod Igorove mame.
A taj su dres Davor i njegov kum zamalo 'izgubili'...
- Joj, pa mi smo promašili zadnji dan aukcije. Mama Cvitanović je napisala da akcija traje do 2. svibnja, mi smo čekali taj dan, a kad ono aukcija je završila u ponoć. Bili smo šokirani, znate kako je? Ako Ministarstvo obrazovanja kaže da škola traje do 17. lipnja, onda ona traje i taj dan. Tako smo mi mislili kako aukcija završava krajem, a ne početkom 2. svibnja. Zove mene kum i kaže kako je aukcija gotova, a dres ide u Kanadu. Mislim si ja 'ma nema šanse, pa ne može taj dres ići u Vancouver'.
Tako je ovaj ambiciozni dvojac krenuo na 'sve ili ništa'...
- Mi smo svim silama htjeli zadržati taj dres, pa smo pokušali nagovoriti mamu Cvitanović da produlji aukciju za još jedan dan. Kaže meni kum: 'Pa što si lud, nemoj se s Cvitanovićevom mamom svađati na Facebooku, haha'. A to je ono, nismo imali što izgubiti, a za stvari koje želiš se treba i potruditi. I to je poruka za sve, ne samo u ovoj priči, nego i u životu općenito.
Davor Jovičić se onda gospođi Cvitanović javio na Facebooku...
- Napisao sam joj poruku 'Čujte, stvar je ovakva, nismo znali da je bio zadnji dan aukcije, možete li molim Vas produljiti tu aukciju za još jedan dan'. Ona je napravila jako lijepu gestu stavivši dres na aukciju, ja nisam ništa nudio njoj osobno, već smo to željeli napraviti za Palčiće. Kažem, cijela ta priča je dublja. Jednostavno sam se osjećao dužnim nešto napraviti, tako se osjećam još od dana kad je potres zahvatio Zagreb.
Zašto baš od tog dana?
- Poslije tog potresa sam se krenuo obući, želio sam pomoći Bad Blue Boysima u Petrovoj bolnici. Žena mi je odmah rekla 'pa ti nisi normalan. Nemaš više 20 godina kao nekad, sada imaš doma ženu i dijete, ostani doma'. I onda nisam otišao doma, pa sam se osjećao dužnim. A ovako, pomoći Palčićima, je nešto najljepše što čovjek može napraviti. To je dubina priče. Nema ljepšeg osjećaja nego spasiti dio svetinje za Dinamo i pomoći ljudima.
Davor Jovičić je uspio nagovoriti mamu Cvitanović da produlji aukciju još jedan dan, a onda je 'krenuo jako'...
- Čim je aukcija produljena, odmah smo lupili cijenu. Udvostručili smo posljednju ponudu kako bi i mama Cvitanović vidjela da mislimo ozbiljno. Ne bi imalo smisla nagovarati ju na produljenje aukcije, pa dići cijenu za 50 kuna. Tako smo udvostručili ponudu, sve s ciljem da taj, za nas sveti dres, ostane u krugu Igorove obitelji. Pa on samo tamo ima veliku vrijednost.
U međuvremenu su kontaktirali i dotad najvišeg ponuđača Miljena Mutića, koji živi u Kanadi...
- Razgovarali smo, on je htio dati dres Tomi Petrinjcu, koji ga je na toj utakmici i poklonio Igoru Cvitanoviću. Meni to nekako nije bila OK opcija, mi smo ga kao navijači poklonili njemu, pa da ga sada vraćamo sebi. Kažem, ne bi imalo smisla da on visi u Klubu navijača ili kod nekoga doma. To je kao slika kolekcionara, može neka vrijediti i 100 milijuna, ali čemu, kad nitko ne zna da je u vašem vlasništvu?
Za kraj se javila i mama Cvitanović...
- Da, javila nam se na Facebooku i zahvalila na svemu, da joj je drago što će taj dres do daljnjega ostati kod nje. A meni je srce veliko ko' kuća. Ma drago mi je što drugi ljudi nisu prepoznali vrijednost tog dresa, pa smo mi bili u mogućnosti uplatiti taj novac za Palčiće. Ne znam što bi bilo da je netko za njega ponudio 50 ili 70 tisuća kuna, tko bi ga tada spasio? Kažem, do dresova igrača se možete potruditi i doći do njih, do ovoga ne možete. Presretan sam što je on sada ostao u obitelji Cvitanović.
A što ćete sada za rođendan pokloniti svom kumu?
- Ma rekao sam mu neka si odabere što god želi. Ma mi se osjećamo kao 'supermeni', znamo da smo napravili pravu stvar. A što se kuma tiče, speći ću mu roštilj, dati koju 'žuju' ' sve će biti kako treba. Ovo je za sve 'win-win' situacija, mama Cvitanović je zadržala ono do čega joj je stalo, a uplaćen je novac za Palčiće - završio je Jovičić.