Polufinale Lige mladih i Hajduk privukli su u Ženevu brojna poznata sportska imena, među njima i Splićanina Nikšu Bavčevića (66), košarkaškog trenera koji godinama radi u inozemstvu. Zadnje četiri sezone je sportski direktor i trener u švicarskom Veveyu, klubu koji se može pohvaliti i nekim velikim skalpovima u prošlosti, recimo, krajem osamdesetih godina srušili su i moćni madridski Real. Vevey je gradić od oko 20.000 stanovnika, na istočnoj strani Ženevskog jezera, gradić u koji se lako zaljubiti...
- Vevey je fenomenalno mjesto, najprije je tu jezero koje nas Splićane podsjeća na more, tako kad sa suprugom idem prošetati, onda i kažemo da idemo prošetati uz more. A kako je jezero jako veliko, ono mijenja i okolnu klimu, ugodno je, nema snijega... Grad je poznat i kao sjedište međunarodne kompanije Nestle, koja ima 400.000 zaposlenih po cijelom svijetu, te po Charlieju Chaplinu koji je ovdje živio 25 godina, a tu je i pokopan. Inače je turistički grad, ali u prvom redu grad visokog turizma. Lijepo je ovdje, malo, krasno, mirno mjesto... - kaže Bavčević, koji se uskoro oprašta od Veveya:
- Već sam četiri godine trener i sportski direktor ovoga, najkošarkaškijeg grada u Švicarskoj i na ljeto se definitivno vraćam kući, u Split, najvjerojatnije u košarkašku mirovinu...
Pričalo se o njegovom povratku u hrvatsku košarku, trebao je biti u stožeru novog izbornika Darija Gjergje, a onda se sve okrenulo i izbornik je postao Josip Sesar.
- Lako za mene, ja sam tu bio usputna priča, u onoj glavnoj priči bio je bitan samo Dario, i po meni je velika šteta što se dogodio ovaj nelogičan izbor. Propuštena je velika prilika da se jedan stvarno stručan, ambiciozan i mlad trener uhvati posla i zaore košarkašku brazdu, ali što je tu je, nismo mi autodestruktivni samo kada je u pitanju košarka, nego i u puno drugih sportova i aktivnosti u svakodnevnom životu.
Grad Vevey poznat je i po nedavno preminulom legendarnom treneru Miroslavu Ćiri Blaževiću, koji je u njemu započeo trenersku karijeru.
- Ćiro je ovdje započeo karijeru, legendarna je njegova izjava da su mu dali metlu u ruke jer je bo ozlijeđen, ali je on krenuo u trenerske vode, no on je to malo ukrasio. Ćiro je doista došao ovdje ozlijeđen i počeo je trenirati mlade igrače, nakon toga je otišao u Sion i tu počinje uzlazna putanja njegove karijere koju je okrunio broncom u Francuskoj.
Košarkaški klub Split radi jako dobar posao, obnovljena je dvorana na Gripama, sve više je publike, idu prema naslovu prvaka..., a Bavčević sve to prati iz Švicarske.
- Moram ih pratiti kad je trener jedan od mojih najomiljenijih igrača, Srđan Subotić, koga sam vodio kao juniora, i koji je u konkurenciji Bagarića, Kasuna, Žižića, Planinića, Šundova..., dvije godine bio proglašen najboljim juniorom Hrvatske. On je mladi stručnjak koji voli košarku, fanatik je rada, inače je smiren i pametan, s njim sam stalno u kontaktu i drago mi je da je digao košarku u Splitu. On je "tiha voda" koja malo pomalo to sve diže i drago mi je da se vratila i publika na Gripe, da su prepoznali novu energiju. Malo me žalosti što tu nema mladih igrača nego se svake godine "ad hoc" skuplja momčad. Ove godine funkcioniraju odlično, ali postavlja se pitanje što dogodine, pa i dalje... Ali to je neka druga tema. Danas to dobro izgleda, Subotić je jako dobar trener, i vjerujem da će kroz godine postati još i bolji i da će Splitu donijeti rezultat.
'Najbolja je poruka vjerovati u svoje'
Za kraj smo pitali Bavčevića kako je doživio onu jako dobru predstavu Hajduka i pobjedu nad Milanom.
- Bio sam na utakmici, normalno, i po onome što sam vidio ovo je nešto fascinantno. Oko mene su bili navijači Milana, bilo je i dosta Švicaraca, i oni ne mogu pojmiti da iz tako malog grada kao što je Split može doći toliko navijača na juniorsku utakmicu, da je to toliki fanataizam i kohezija navijača s momčadi na terenu. Poslali su i jednu poruku, više nego očitu svima koji vode Hajduk i koji će ga u budućnosti voditi. Poruku što znače splitska i dalmatinska dica i što Hajduk znači za Split, Dalmaciju i sve svoje navijače. U petak sam objašnjavao mnogima kako će se vratiti kućama, kojim putevima, bilo je tu i Splićana, ali i Riječana, Zagrepčana... svi su oni došli gledati Hajduka.
- Najbolja je poruka da se mora vjerovati u svoje. Seniori su igrali protiv Varaždina, a u momčadi je bilo svega par igrača koji su odrasli i odgojeni u Splitu. Ja nisam ksenofob, uostalom ne mogu ni biti jer sam ja taj koji je stranac, koji živim i radim vani dugi niz godina, ali ne može Hajduk imati rezultat bez onih koji osjećaju njegov dres, uz dužno poštovanje svima, neki su tu došli samo da zarade. Za razliku od juniora, kod kojih smo vdjeli emociju i sinergiju s publikom, to je bilo fenomenalno. Došle su mi suze na oči kad sam to vidio, to je nešto što se u Splitu nije vidjelo 25-30 godina...