Jednom su to rasistički ili fašistički povici, drugi put baklje u terenu, teći put topovski udari..., i na koncu skandalozni transparenti poput aktualnih ''Maksovih mesara''. Dio navijača Hajduka, ako se takvi uopće mogu nazvati navijačima, kao da se trude svaki put na novi način skandalizirati javnost, pa čak i pod cijenu toga da svojim neshvatljivim postupcima naštete prije svih tom istom Hajduku u koga se kunu.

Navijačka supkultura teško je shvatljiva i razumljiva, no neki incidenti poput ovog groznog transparenta ne mogu se svesti čak niti pod taj široki nazivnik, i stoga se njime ne mogu ni baviti samo klubovi, sociolozi ili mediji. Klubovi su nemoćni, baš kao i zaštitarske službe koje ne mogu spriječiti unošenje transparenata na tribine, niti ih skidati s ograda. Taj posao moraju odraditi institucije.

Jasno je da je u ovom slučaju izostao obiteljski odgoj. No uz obitelj su zakazali i policija, i pravosuđe, ali i politika koja svemu daje okvir. Slijedom navedenoga zakazale su i odgojen ustanove, na koncu, zašto ne spomenuti i njih, i crkva.

Ustav Republike Hrvatske po pitanju povijesti poprilično je jasan, a slijedom toga trebali bi bili jasni i zakoni, i sudska praksa, na koncu i ono što djeca uče u školama, odnosno okviri ponašanja pravosuđa i policije. No umjesto kristalno jasnih povijesnih činjenica, kod nas je sve stvar tumačenja, pa tako imamo neujednačenu sudsku praksu, slijedom toga izostaju i reakcije policije, a djeca ne uče dovoljno o temeljnim vrijednostima na kojima ova zemlja počiva. 

Kad se tom klupku dodaju i pojedini političari i svećenici, koji nekažnjeno veličaju marionetske tvorevine i pokušavaju lažima revidirati povijest, onda i ne možemo očekivati ništa drugo nego ovakve grozne poruke koje se pojavljuju na zidovima, pa i na transparentima izvješenima na tribinama.

Jer tribina i nije ništa drugo nego preslik društva. Ono što je ipak nevjerojatno je da se takvi slučajevi sve češće javljaju među navijačima kluba poput Hajduka, u čijim su temeljima od osnutka bile prave vrijednosti, čiji su igrači i uprave u stoljetnoj povijesti u pravilu uvijek bili na pravoj strani povijesti...